OPŠ 2018.- 29.4.2018. dvodnevni izlet – NP Risnjak

UVOD UVODNOG DIJELA (čitaj: uvodna drama)

Moje prvo spavanje u planini! Što sve uzeti? U čemu ću spavat? Nosim li pidžamu sa sobom? Ima li gore struje? Vode? Ajme pa koliko hrane mi treba! Ruksak mi je knap za sve to. Da uzmem još neko uže / špagu / remen / nešto da pričvrstim još neku vrećicu za ruksak? Ali to će mi zveckat i šuškat putem. Pa poludit ću! A s čim ću prat zube? Ajme pa kaladont neću uzet.. od toliko ljudi, netko će mi valjda udijelit mrvicu.. eto sad umjesto kaladonta stane pola sendviča više u ruksak! Ajde, možeš ti to! Eliminiraj još stvari! Duboko udahni i pomalo. Tako i tako je tek 23:37. Četiri i pol ili pet sati sna – svejedno je. Jasno je da se nećeš naspavati. Dakle, nema žurbe.

UVOD

 

Nakon eliminiranog kaladonta, pidžame, još koje sitnice i jedva četiri sata sna zovnio je alarm i službeno je započela jutarnja euforija. Po običaju smo se okupili u Trnjanskoj, a kretanje je ovog puta bilo u 6:30. Nisam sigurna koliko je vožnja trajala.. znam samo da je bila taman za ‘podebljati’ ona četiri sata sna. (:

ZAPLET

Bus nas je iskrcao kod Planinarskog doma Sušak na Platku gdje je započelo naše 15-minutno presvlačenje, namještanje štapova i pripremanje za višesatno hodanje. Krenuli smo prema Snježniku, i to Rimskom cestom preko Rimskih vrata. Put kroz taj pejzaž, kroz šumu i mjestimične livade, u miru i tišini uz sunčano, vedro i toplo vrijeme koje nas je pratilo cijeli vikend je točno ono što bih zamislila kada netko kaže ‘treba mi odmor od užurbane i stresne svakodnevice’. Ovdje suha trava sa mnoštvom šafrana (nemojte mi zamjeriti ako sam fulala vrstu cvijeta(:), tri koraka dalje površina zametena snijegom do koljena, a još koji korak dalje drveće one savršene zelene boje. Obzirom da ‘osvrte’ niti ikakve ‘tekstualne komade ovog tipa’ nisam pisala gotovo od srednje škole, malo mi nedostaje pjesničkih riječi za dočarati te slike.. tako da ćete mi morat vjerovati na riječ da je prepredivno! (:

VRHUNAC No.1

Pokušavajući promatrati prirodu oko sebe – naglasak na ‘pokušavajući’ jer čim dignem pogled s puta zapnem za kamen ili granu; taj dio još nisam uspjela usavršiti u ovih nekoliko izleta; nadam se da ću uspjet produžit period gledanja oko sebe s jedne na barem tri sekunde – i svladavajući penjanje po strmijem terenu prekrivenom polu-otopljenim snijegom, vrijeme jako brzo prođe. Tako smo se odjednom našli na Snježniku – našem prvom vrhuncu tog vikenda. Nema sumnje da je u tom trenu krenulo traženje planinarske knjižice i jastučića s tintom po ruksaku – ‘pao je’ Snježnik s 1505m. Unatoč gladi, znaju se prioriteti – MORAŠ SKUPIT SVE ŽIGOVE! Nakon kratkog zadržavanja uz uživanje u panoramskom pogledu i hrani, krenuli smo dalje.

POVRATAK NA ZAPLET

Silazak sa Snježnika, Mladenovi odlasci da ‘izvidi situaciju’ i traženje alternativnih puteva kako bi se izbjeglo spuštanje niz strme obronke prekrivene snijegom (jer gotovo nitko od nas nije bio pripremljen za takav pothvat) dali su posebnu čar cijelom danu, jer nekako iz prve ruke vidiš kako se snaći u datom trenutku. Nije da to na prethodnim izletima nismo imali prilike vidjeti, da ne bi bilo zabune.. samo ja do sada nisam baš bila u onoj prvoj skupini, nego uvijek u priči s društvom na sredini ili  pri kraju kolone (: Bilo kako bilo, put smo nastavili Frankopanskim putem prema livadi Lazac. Kada nam se otvorio pogled na livadu, prvo što mi je prošlo glavom – ŽELIM IMATI TAKVU KUĆICU S OVAKVIM POGLEDOM! (prilično sam sigurna da nisam jedina)Hodali smo livadom.. i tu sam konačno mogla gledat svuda oko sebe bez striktnog gledanja u pod. Bravo ja! (: Nakon što smo prošli kućicu i veći dio livade, krenuli smo kroz šumu Lovrićevom stazom prema Schlosserovom domu.

VRHUNAC No.2

Nakon višesatnog hodanja, moram priznati da me zadnji uspon taman prije Schlosserovog doma fino ostavio bez daha.. nije da je uspon bio toliko predivan da mi je oduzeo dah (možda je pogled bio predivan.. ali ovo je opet onaj dio puta gdje ne mogu dignuti pogled s poda jer ću se spotaknut na prvi kamen), nego još nisam u zavidnoj kondiciji da to mogu odradit bez da se ne uspušem; naglasak na JOŠ. (:
Iako se dom ne nalazi na vrhu, obzirom da smo svi taj uspon uspjeli odradit uz više ili nešto manje daha.. smatram ga drugim vrhuncem u nizu.

POVRATAK NA ZAPLET

Došavši do doma rasteretili smo se, izuli gojze, obukli tenisice i samim time poletili koliko su nam noge bile lakše.. do te mjere da mislim da bih se u tom trenu bila usudila izgovorit da bih se bez problema mogla još jednom popeti po zadnjem usponu prije doma! Sjeli smo kratko vani za stolove i potom pohrlili do kuhinje po topli obrok koji nam je sjeo k’o naručen – aman taman (:
Raspremili smo stvari, zauzeli krevete po sobama, pripremili vreće za spavanje i nakon toga zasluženo odmorili. Jedna od opcija koja nam je bila ponuđena je da se penjemo na vrh Veliki Risnjak i gledamo zalazak sunca, a druga je bila da ostanemo odmarati u domu. Bome nije bilo upitno koju opciju odabrati!

VRHUNAC No.3

Ovaj vrhunac je oličenje volje i snage. Ma i kondicije, budimo realni (: Nadobudnost na razini. Nažalost, u ovom slučaju se ne mogu poistovijetiti sa svim navedenim u ovom odlomku.. jer nisam među pojedincima koji su nakon cjelodnevnog hodanja smogli snage i imali volju popeti se na vrh Veliki Risnjak kako bi gledali zalazak sunca. Malo im čak zavidim na tome. Umjesto toga, ja sam ostala kartati belu u dnevnom boravku planinarskog doma.. ali se barem mogu pohvaliti pobjedom u svim partijama koje smo odigrali (iako su bile samo dvije). (:

MINI RASPLET
Ovdje moja priča što se tiče prvog dana izleta staje. Uslijedilo je presvlačenje, gašenje zvukova na mobitelu (mladiću M.L., ovo moraš naučiti za idući dvodnevni izlet hihi), stavljanje čepića u uši, zavlačenje u vreću za spavanje, ušuškavanje i spavanje sve do…

PREOKRET I PONOVNI ZAPLET

… sve do 4 sata ujutro kada se uključio alarm. Prva misao – sanjaš, pa imaš čepiće za uši, ovo u biti ne čuješ.. ajde okreni se i spavaj dalje. Okretanje nije pomoglo, a nije me spriječilo ni u daljnjem pokušaju razgovaranja same sa sobom da shvatim zašto nešto čujem, kada ne bi trebala ništa čuti. Još uvijek u polusnu i udubljena u svoj monolog shvatim da je alarm prestao i pobjedonosno se ponovno okrenem na drugu stranu, zavučem u vreću i pokušam nastaviti dalje spavati. Nije prošlo nekoliko minuta, evo ga opet. Tuuuuuuliiiiiiiiiiiii i tuuuuuuuuuliiiiiiiiii, svi se bude, meškolje, okreću, komentiraju što se događa, prozivaju međusobno ‘tko je tako lud’… svi, osim jednoga. (: Kako god bilo, to su te čari višednevnih izleta, malih maturalaca. (:

VRHUNAC No.4

Kako smo već više-manje svi bili budni u 4 ujutro, krenulo je lagano ustajanje, silaženje u zajedničke prostore doma u prizemlju, ispijanje kave i pripremanje opreme za (nekima drugo, nekima prvo) penjanje na vrh Veliki Risnjak i uživanje u izlasku sunca. Kako se ono kaže ‘kroz trnje do zvijezda’.. e ovo je bilo po kamenju i uz sajlu s mjestimičnim dodatkom blata do vrha. Ali se isplatilo u apsolutno svakom slučaju! Pogled savršen – preko sedam mora, sedam gora i sedam planina se krenula nazirati crvenkasta loptica koja se kroz svega par minuta uzdignula iznad svega što nam je bilo u vidokrugu i poprimila svoj svima nam poznati i često viđeni oblik sunca – onaj oblik koji ima i u 8 ujutro. (: U ovom trenutku mislim da je pao najveći photosession cijelog izleta – tko će uhvatiti bolju fotografiju izlaska, tko će više cool pozirati na stijeni – da li da sjedim ili da stojim, kako bolje izgleda? Ajmo se sad nas dvije slikat! Ajmo se sada svi slikat! Baš je bilo zabavno (: Nakon završetka naslikavanja i upijanja prvih zraka sunca, svi smo se vratili natrag u dom na doručak.

VRHUNAC No.5

Ispravak netočnog navoda u prethodnoj rečenici. Nismo se svi vratili natrag u dom na doručak. Mladen je ostao na pola puta, a neki su se vratili u dom po već ranije spomenutu planinarsku knjižicu radi isto tako već spomenutog mota MORAŠ SKUPIT SVE žigove (: I tako su se pojedinci u roku od 3 minute ponovno išli penjat na vrh kako bi lupili žig u svoje tekice. Pa svaka im čast! (:

MINI RASPLET

Dok su se neki ponovno penjali na vrh, velika većina nas je pomalo krenula s pripremanjem ruksaka, spremanjem i slaganjem stvari u miru, tako da sve bude spremno i da se ostatak vremena do polaska može provesti odmarajući, izležavajući na suncu i družeći se s ostalima. Kada smo opet bili svi na okupu, došlo je vrijeme za čvorologiju. Meni osobno je taj sat čvorologije bio najbolji do sada! U odnosu na dosadašnja vježbanja, ovaj puta su vježbe dijelom bile na pravoj maloj stijeni.. koliko god da smo čvorova do sada naučili, nekako sve uvijek sjedne na svoje mjesto kada ti netko stvarno demonstrira kako se konkretno pojedini čvor koristi. Bilo je baš zanimljivo gledati kako se međusobno zamkama osiguravamo pri penjanju, međusobno smo ponavljali sve do sada naučene čvorove, objašnjavali si sve što je bilo nejasno i još mnogo toga, a od novih čvorova naučili smo prusik.
Nakon odrađenog sata čvorologije došlo je vrijeme za obilježavanje vremena provedenog u Schlosserovom domu zajedničkom fotografijom.

PREOKRET I PONOVNI ZAPLET (čitaj: put do štrudle)

Nedugo nakon fotografiranja smo krenuli u svoj trosatni pohod prema Upravi NP Risnjak (Crni Lug), odnosno prema štrudlama! Prvi dio puta je bio užasno zanimljiv – malo se penjemo, pa se malo spuštemo, pa se još spuštamo pa se mrvicu penjemo. Uz to se kroz svega tri sata kompletno izmijenilo okruženje kojim smo prolazili – od gotovo čistog kamenjara s pokojom biljkom, preko crnogorične šume sa stijenama do najmonotonijeg dijela – makadamskog puta kojim smo pješačili gotovo sat vremena i za kojeg se činilo da nema kraja. Cijeli put od doma do Uprave je obilježen maštanjem o štrudlama s borovnicama.. bez kojih smo ostali! ): Ovo može značiti samo jedno – obavezan povratak na Risnjak i kampiranje pred Upravom sve dok ne dođemo do tih štrudlica (:

VRHUNAC No.6

Ovaj vrhunac nema veze s planinskim vrhom, već sa zadovoljstvom i osjećajem ispunjenosti nakon ovako provedenog vikenda. (:

RASPLET

Ponestaje mi riječi, pa će ovaj osvrt završit s tri ključne riječi koje su obilježile naš povratak z Zagreb – bus, spavanje i tišina.

 

UKRATKO – ŠTO SAM NAUČILA NA IZLETU?

  • stvarno ne trebam nosit kaladont, posudili su mi drugi dragi planinari koji su ga imali
  • uvijek nosi kutiju čvaraka na izlet – čvarci povezuju ljude (:
  • idući put nemoj zaboravit stavit rolu wc-papira u ruksak!
  • dvije majice kratkih rukava su dovoljne; ne treba ti treća! kad se presvučeš, jedna se osuši dok nosiš drugu i ako dođe do potrebe – opet ih samo zamijeni; dva dana ćeš tako preživjet.. a i ljudi oko tebe (:
  • čvorologija – čvor prusik

 

Baš je bilo odlično i veselim se idućem dvodnevnom izletu!

Katica Krnjić