ŽENE U PLANINI

Datum: 10.3.2013.

31. tradicionalni pohod “Žene u planinu”
Dan: nedjelja
Težina: srednje teška staza
Trajanje: oko 5-6 sati hoda

HEJ-LOP dragi planinarski prijatelji, TO je bio pohod, planinarstvo, pustolovina …. Spojimo li uzbudljive krajolike netaknute prirode, penjanje kroz zavjesu oblaka i kiše, stazu od magle i vjetra gdje noga oprezno traži sigurno mjesto za korak naprijed, dobit ćete kombinaciju izazova, pustolovine, neizvjesnosti, inspiracije i mjesta neusporedive ljepote gdje priroda stvara nove panorame i krajolike tamo daleko, gdje granice ne postoje – do bijelih stjenovitih vrhova i svoje mjesto pod tom nebeskom kapom.

Ali kada bi se tu radilo samo o rasporedu planova ili o nabrajanju činjenica u obliku neke reportaže, ignorirali bi tradiciju i tradicionalno, a ponekad i osobe koje život vrednuju načinom spoznaje i svijesti i osmišljavaju ga kao način življenja i put spoznaje vrijednosti čovjeka i svijeta uopće, običaja i navika, zadržavajući vremenski kontinuitet kroz prošlost, sadašnjost i budućnost.

Tome u prilog mogu reći da se ovdje radi o uvažavanju onih koje su bile, jesu i biti će:

–          Dragojla Jarnević (1812-1875), začetnica planinarstva i alpinizma još u doba Ilirskog preporoda

–          Marie Paradise, prva žena na Mont Blancu 4810 mnv (16.07.1920)

–          Dada Pirc, prva žena u Hrvatskoj s naslovom alpinist (22.06.1956.)

–          Vedrana Simičević, Darija i Iris Bostjančić, prve Hrvatice koje su se popele na Cho Oyu 8201 mnv u tibetanskoj Himalaji (2.10.2007.)

–          Marija Mačešić i Jana Mijailović, koje su se također popele na Cho Oyu 8201 mnv u tibetanskoj Himalaji (3.10.2007.)

–          Sunčica Hraščanec i Biljana Težak koje su u 900 metarskoj stijeni El Capitan u SAD-u ispenjale smjer The Nose (ocjena 5,9 C2)

–          Milena Šijan, Ena Vrbek, Darija i Iris Bostjančić za uspon na vrh Mount Everesta 8850 mnv (25.09.2009.)

–          Marina Dodik (1979-2010), članica HPD-a Prenj 1933.  i inicijatoricu pohoda „100 žena u planini“

i spoznajnim mogućnostima koje obilježava trenutak pred nezaustavljivom bujicom vremena.

U glasnoj tišini nedjeljnog jutra za planinarke i planinare ovog pohoda iz HPD-a Željezničar, PD Hrvatskih pošta i HT Sljeme i PD Ericcson Nikola Tesla, put je započeo uobičajenim protokolom iza koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u 6:00h, autocestom u smjeru Rijeke do izlaza Kikovica, prema rubu Grobničkog polja i prema Čavlima do Podkilavca, mjesta okupljališta svih pohodnika, poznatih i nepoznatih planinarskih prijatelja.

Ovlašteni planinski i gorski vodič današnjeg pohoda s višegodišnjim stažem u planinama je (žena u planini) NADA BATINICA TRKULJA i suvodič  MLADEN Grandiozni STANKOVIĆ, a njihov glavni zadatak je da se svi učesnici pohoda vrate sigurno i bez povreda.

Što se tiče praktičnih uputa, odluka o tome kako se opremiti za polazak u planinu, naravno, ovisi o tome kakvi vas uvjeti tamo očekuju, a prema informaciji o prognozi vremena za goranski kraj, klimatski elementi današnjeg boravka u prirodi su NAOBLAKA i PADALINE pa je obavezna oprema u svakoj planinarskoj torbi: nepromočiva kišna jakna s kapuljačom.

Planinarski pohod prolazi rutom: Podkilavac – Čeka – P.D. „Hahlić“ (ukupno 5 do 6 sati hoda)

Polazna točka ili polazište je  Podkilavac, malo mjesto kod Rijeke, poštanski ured Dražice, broja 51218. Nalaze se sjeverno od Dražica u općini Jelenje u Primorsko-goranskoj županiji, podno Grobnika koji se smjestio na brežuljku gdje tisuću godina stare zidine s jedne strane miluje mediteranska klima ioplahuju bajkovita brdašca karakterističnih mirisa mediteranskoga podneblja, a s druge mu strane Grobničke Alpe, kao predvorje Gorskoga kotara daruju svježe kontinentalne klime. Tu se nebu propinje najzapadniji frankopanski kaštel nekadašnje Vinodolske knežije Grobnik.

U Podkilavcu su nas dočekali domaćini  i organizatori ovogodišnjeg 31. tradicionalnog pohoda „Žene u planini“ iz HPD-a Kamenjak, Mario Polla i Verdan Grubelić s još par gorskih čuvara ovoga planinskog kraja. Njihova topla, prisna i jednostavna dobrodošlica dirljiva je i u kontrastu s hladnim kapljicama kiše promjenjivog intenziteta iz sivih oblaka (kumulonimbusa) koji su se nadvili nad cijelim krajem. Iskusnom promatraču pogled u nebo i oblake može reći mnogo toga o stanju atmosfere i budućem vremenu, ali mi smo vidjeli samo rosno nebo i kapljice kiše kako osluhuju tišinu, kroz grane se provlače, u zemlju se uvlače, kako šapuću i žubore u bujicama potoka što se slijevaju sa bijelih stjenovitih vrhova kojima stremimo.

Za one koji ne znaju, područje Hahlića nalazi se u zaleđu Rijeke, a planinari ga često nazivaju – Grobničkim Alpama. To je najzapadniji dio goranske ploče koju čine brojni vrhovi nanizani jedan do drugoga, a svaki je drugačijeg sastava i izgleda što tom području daje posebnu slikovitost. Najviši vrh te skupine je Obruč (1377 m).

Povorka nasmijanih lica u zakukuljenim kapuljačama svih boja, dužina i oblika, s grbom i bez grbe, krenula je smjerom putokaza koji nas dalje usmjeravaju: lijevo na Hahliće (naše dolazište na 1097 mnv) i Obruč preko Pod planinu i Kolci, a desno preko Čeke.Naš smjer je desno – preko Čeke, vidljivost je još uvijek dobra, prolazimo predjelom Rastočine inakon otprilike jednog kilometra, markacija nas vodi na uspon preko Čeke. I dalje smo na ravnici Grobničkog polja.Uskoro ulazimo u dolinu Borovičkog potoka. Tu je nekada bila lovačka čeka po kojoj je put i dobio ime; nažalost (ili možda radost), izgorjela je u šumskom požaru. Naoblaka je postajala sve gušća, tako da nismo puno vidjeli ni ispred ni iza sebe. Prelazimo suho korito Borovičkog potoka ipočinjemo uspon strmom uskom stazom kroz maglovitu, neprepoznatljivu i prilično rijetku šumu. Put je strmpa se brzo zagrijavamo, ostajemo bez daha i imamo viška odjeće, što zahtijeva i prve kratke odmore.

Dalje idemo istim nagibom uzbrdo, monotono, bez proteka vremena, padinom naziva Strana, prepoznavajući u oblaku tu i tamo nečiju kišnu kabanicu po boji ili izbočini na leđima kojom se prekriva i ruksak koji tako ostaje suh. Kroz minijaturno sedlo  još uvijek uzbrdo ulazimo na prostranu ravnu livadu, gdje se skupljamo, dozivamo i raspoređujemo snagu za daljnje penjanje.

Ovdje smo na otprilike  pola puta i stvari se mijenjaju kad izbijemo na drugu stranu, izloženu oblacima, vjetru i buri, na visini 670mnvgdje nastavljamozamagljenim kolskim putem ipratimo ga dok ga opet ne napustimo, radi kratice. Putem se izmjenjuju travnati tepih i staza puna razbacanog kamenjaa okruglu markaciju zamjenjujuu zemlju ili nakupine kamena,zabijeni drveni kolci obojani u bijelo-crveno, u skladu s planinarskim markacijama, dok se mi pitamo koliko ih još ima i kad ćemo se primaći kraju.Odsad nadalje uglavnom kratimo zavoje kolskog puta ili ga slijedimo kroz snijeg i kišu koja sve jače pada. Pogled koji bi se trebao na tom dijelu otvoriti na istok prema Grobničkom polju i planinama oko Platka u sivim je oblacima i mi se rutinski nastavljamo penjati uz pokoje glasno sjećanje na spomenute vidike onih koji su tu već bili.

Nakon nekog vremena po izlokanom kolnom putu dolazimo i do mjesta gdje su se smjestila 3 jezerca, navodno, jer zbog snježnog pokrivača samo možemo naslutiti njihovo postojanje. Područje Hahlića je originalno dobilo ime po njima, jer su ta tri kalića, iskvarena u govoru, postala hahlići.

I dalje hodajući strminom, već potpuno mokri i na izmaku snaga, pred nama se kao nekim čudom, pojavila mala šumicazelenih borova i jela i obrisi doma na Hahliću (1097 mnv).

YES!

U domu Hahlić (primjetili ste da je Hahlić u jednini, jer dom stoji ipod malog vrha koji se isto zove Hahlić) okrijepili smo se maneštrom – finim gustim grahom s povrćem, sa ili bez kobasice i opustili uz toplu peć, priču, smijeh i razdraganost koja se širilaspontano i iskreno.

INFO: PD Hahlić otvoren je vikendom i praznikom, opskrbljen pićem i jelom po dogovoru (izdvajam: maneštra, jota, zelje s kobasicama, palačinke i fritule), mjesta za noćenje: 40, informacije Vedran Stipić 091/72-61-938, PD Obruč 051/297-016

Tamo negdje, danas predaleko, a čine mi se na dohvat ruke, nalaze se:

ZNAČAJNIJI VRHOVI:Obruč (1376 m), Fratar (1353 m), Ćunina glava (1158 m), Dnić (1190 m), Gornik (1317 m), Grleš (1332 m), Nebesa (1131 m), Osoje (1338 m), Pakleno južni vrh (H8) (1305 m), Pakleno sjeverni vrh (H6) (1330 m), Pakleno vrh (H7) (1340 m), Sljeme (1263 m), Suhi vrh (1277 m),Vidalj (1184 m)

OSTALI LOKALITETI:Mudna dol, Napa, Pakleno, Hahlići

U Podkilavac vraćamo se „lakšim putem“ -Pod planinu, snježnom uskom stazom kojoj se s jedne strane, u maglenoj zavjesi i snijegu,nalazi mistična bjelogorična šuma,as druge strane, niski borovi,  polegnuti pod naletima vjetra i bure.

Šumarciubrzo ostaju za nama, a pred nama se pojavila golet, posuta razbacanim suhim granjem, izložena vremenu  i dobu. Prepoznaje se drugačija narav prirode, krajolik je travnat a staza uska i kamenita pa je „lakši put“ poprimio obilježja „teža od onog strmog“, zbog kamenja koje se kotrljalo pod nogama pa je trebalo oprezno gaziti, da se ne dogodi poskliznuće.Kiša je prestala padati, ali je naoblaka postajala sve gušća,tako da smo se kretali uskom stazom u koloni jedan po jedan.

Dalje, put je postao pitomiji, ponovno nas je ogrnuo šumarak,svjetlucav i rosan, okupan kapljicama kiše i zamirisali nam prvi vjesnici nadirućeg proljeća. Valjalo je izbjegavati i humke izmeta koje su ostavljali divlji konji, koje mi nažalost, nismo vidjeli. Što smo se niže spuštali, izmaglica se sve više razilazila i propustila tople sunčeve zrake. Ponovno smo mogli uživati u krajoliku, utopljenom u udoline i šumovite i stjenovite planinske vrhunce grobničkog kraja.

Za mene, ovaj dan bio je …. divna pustolovina…. jer pustolovina uvijek uključuje neizvjesnost, smjelost, prihvaćanje ugodnog i neugodnog, a da bismo hodali takvim putovima treba pronaći vlastite snage, jasan pogled i mirnoću duha… a osim toga, i ja sam jedna od onih koje su bile, jesu i biti će …. žena u planini.

A kroz tradiciju i tradicionalno, sasvim je izvjesno , da od pamtivijeka, netom poslije kiša …. svijet je rosan.

 

Autor teksta: Dijana Petrak

 

PLANINARKE I PLANINARI POHODA BILI SU:

PAVICA ŽILJAK, ZVONKO LOVREKOVIĆ, MILE JOVANOVIĆ, IVANA ALADROVIĆ, MLADEN STANKOVIĆ, TANJA BUZINA, SNJEŠKA VUČIĆ, ŽELJKA ĐENADIJA, HELENA STIPERSKI, ZDRAVKA TEPEŠ, KAJA TURKOVIĆ, NADA BATINICA TRKULJA, ĐUKA TOVARLOŽA, SONJA TOVARLOŽA, MIRJANA GALEKOVIĆ, NEVEN MARTINIS, SUZANA MEĐUREČAN, MIRA VUKOVIĆ, JOŽA VUKOVIĆ, BIBA KLOBUČAR, MARA FISTONIĆ, MARINA ŠOŠTARIĆ,  KRUNOSLAV JAMBRIŠKO, VIŠNJA KRZNAR, TOMISLAV ZORIČIĆ, ŽARKO NIKŠIĆ, RAMON PRGIĆ, BORIS LESAC, TONI DEBELJAK, JOZINOVIĆ LUCE, GRIGIĆ BISERKA, MILICA MANOJLOVIĆ, MARTINA IVKIĆ, LUCIJA PJEVIĆ, IVANA VUKOJEVIĆ, IGOR IVKIĆ, IVAN LANDEKA, DRAŽEN KRANJAC, IVAN FIŠTREK i ja DIJANA PETRAK