In memoriam Vjenceslav Jurić

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jedno od najvrjednijih obogaćenja koje dobivamo baveći se planinarenjem jest upoznavanje brojnih dobrih i dragih ljudi. Kretanje u prirodi i druženje s planinarima obogaćuje svakoga od nas, širi nam vidike i čini nas bogatijim i sretnijim ljudima. Neki se u planinarskom društvu zadrže kratko, neki budu aktivni po nekoliko godina dok ih život ne odnese na druge kolosijeke, no ima i ljudi koji planinarstvu i svom planinarskom društvu posvete doslovce cijeli svoj život. Baš takav, posvećen planinama i planinarstvu bio je neumorni Vjenceslav Jurić Jura.

vjenceslav-juric-za-govornicom-u-gradskoj-skupstini-17-12-2008Rođen je 4. studenoga 1923. u Slavonskom Brodu, a planinarenjem se počeo baviti u ranoj mladosti. Jura je bio ne samo svjedok, nego i aktivni sudionik osnivanja Planinarskog društva Zagreb 1948. i Planinarskog društva “Željezničar” 1950. godine. Još prije toga, sa članovima Fiskulturnog društva Lokomotiva bio je angažiran u uređenju domova na Glavici i na Oštrcu. Kada je 1948. otvoren dom na Oštrcu, upravo je Jura bio prvi koji je u njemu dežurao tog svečanog dana. Godine 1949. položio je ispite za instruktora planinarstva i postao jedan od rijetkih planinarskih instruktora s fakultetskom diplomom. U to se vrijeme mnogo se bavio markiranjem planinarskih putova, pa je tako ubrzo postao i prvi referent za markiranje Planinarskog saveza Hrvatske. Godine 1949. uvodio je prve markacije u Bijele stijene, a 1951. objavio “Kratka uputstva o markiranju puteva” i staza u ča­sopisu “Naše planine”. Kao profesionalni lakirer 1950. godine očistio je i obojao Sljemensku piramidu, koja danas stoji na Japetiću. U PD-u Zagreb bio je su­os­­ni­vač markacijske i speleološke sekcije, a u PD-u “Željezničar” pročelnik seniorske sekcije, član uprave, tajnik i predsjednik. Nemjerljiv doprinos dao je unaprjeđenju rada HPD-a “Željezničar” na svim poljima, zaduživši mlađe naraštaje planinara. Svojem planinarskom društvu bio je vjeran od osnutka društva pa do zadnjega daha, više od 65 godina. Stekao je najviša priznanja Hrvatskog planinarskog saveza i HPD-a “Željezničar”.

Kroz protekla desetljeća bio je stalno prisutan, aktivan i vrijedan kad god je trebalo. Darivao nas je često svojim unikatnim umjetničkim djelima od keramike. Bavio se fotografijom, orijentacijom, sletovima, gorskim spašavanjem i držao predavanja. Bavio se i skijanjem i bio skijaški sudac. Prošao je sve domaće i brojne europske planine, a ne treba zaboraviti da su usponi u daleke planine bili teži nego danas jer prije pola stoljeća nije bilo tako jednostavno doći do planina. Međutim, više od svega volio je svoj Oštrc. Na Oštrcu je bio oko 1500 puta.

Povrh svega, planinari Željezničara upoznali su ga i voljeli radi sklonosti da uvijek bude pri ruci, prijatelj svakome planinaru i sudionik svake planinarske akcije. U monografiji povodom 60. obljetnice HPD-a “Željezničar” Jura je svoj planinarski život sažeo u rečenice koje nam trebaju biti inspiracija i vodilja: “U planinarstvu sam pronašao sebe. Bavio sam se i planinarenjem po visokogorju, alpinizmom i špiljarstvom i markacijama. Nije bilo sekcije u kojoj nisam sudjelovao, a u većini sam bio i pročelnik. Volim sve probati i nikad nisam zažalio što sam odabrao taj put.”

Jura sada odlazi na visoku i daleku planinu, ali ostaje istodobno prisutan u srcima svih nas koji smo imali povlasticu poznavati ga. Svima nama ostat će u uspomeni kao velikan našega društva, veliki planinar, instruktor, markacist, speleolog, sudionik izleta i raznih aktivnosti, ali prije svega veliki prijatelj i dobar čovjek.

Neka mu je vječna slava i hvala.

Damir Bajs