Zbor HPD Željezničar „TAM GOR“

KADA SU PLANINE DALEKO, TU JE GLAZBA

… postoji od pamtivjeka a ljudski je glas najstarije glazbalo. Iz planinarskog kuta gledanja, pjesma i planina su tradicija koja je istodobno oslonac umova i duša koje su od prvog planinarskog štapa, sa stotina vrhova, iz stotinu uglova i stotinu svjetiljki, ostavljale učenja, predaje i mudrosti u pokušaju da se u prolaznosti, nešto trajno izuzme od vremena… uklesano u srce svakog planinara ondje gdje učimo slušati sebe, druge, prirodu i glazbu koju stvaramo zajedno. Glazbom, izazovom i vizijom zakucalo je i srce planinarki i planinara HPD Željezničar na jednome od izleta kada je pokrenuta inicijativa o osnivanju zbora gdje je jedini uvjet za članstvo da jako volite pjevati. Kad imaš cilj i znaš kamo ideš kao naša Rade Selena kojoj je Bog dao dobar glas, kreativnost i motivaciju da sve te tri stvari budu u ravnoteži a Poletti Tanji providnost u imenovanju istih…mogu se postići čuda. Baš tako je, dana gospodnjeg, 28. travnja o.g. propjevao, kao što i ptice pjevaju, isprva plaho pa sve sigurnije… naš zbor „TAM GOR“ pod ravnateljskom palicom Anite Banjavčić, prof. glazbenog.

Po principu, radim ono što volim, trinaest pjevača našega Društva zborno pjeva glazbu „lijepe naše“. Kao lelujavci trenutka iza one zastave radosnog drugarstva, uče po sluhu, rade se aranžmani, uvježbava se repertoar kroz skladbe i vokalne vježbe, radosno eksperimentira s glazbom i pri tome toliko uživaju da to sigurno onda dotakne i druge duše, jer od pamtivjeka, glazba će vas i rasplakati i razveseltii, spojiti i suprotstaviti.

Zato dođite, pridružite im se ili ih poslušajte na našem Božićnom domjenku i tek časomice zaboravite na svakodnevicu jer u žubornosti vremena davno je jednom glazba sklopila savez s istinama i šutnjama pa se pomirila s nečim u sebi iza prvih vedrina. Prevari je gdjekad samo iskra otvorena duha i tu je onda bezmjerna i u svemu i oko sebe pronalazi tajnovit sklad.

Dijana Petrak