Izvještaj s izleta na Cres
Tramuntana, Beli, Sis
napisala: Mirela Čokešić
Izvještaj s izleta na Cres – 4. siječnja 2020. godine
Prvi izlet Sekcije društvenih izleta HPD Željezničar u 2020. godini proveli smo na jednom od najvećih i najzanimljivijih hrvatskih otoka – Cresu. Cres je odlična destinacija za posjetiti, kako ljeti za one željne mora i sunca, tako i u sva godišnja doba jer njegov sjeverni dio, Tramuntana, obiluje prekrasnim šumama i stazama. Osim planinarskih staza, posjetiteljima će svakako biti zanimljive i turističke staze koje nose zanimljive nazive i golicaju maštu (Staza orhideja, Vilinska staza, Staza Masmalića i druge), a koje se dijelom isprepliću i križaju s planinarskim stazama. Tramuntana osim eko turističkih i planinarskih staza skriva i sedam labirinata u prirodi, ali o labirintima i odnosu čovjeka i prirode na Tramuntani nekom drugom prilikom.
Ovog 4. siječnja, usred zime, mi smo imali sreće te nas je vrijeme poslužilo i uživali smo cijeli dan okupani suncem na ugodnih 14 stupnjeva. Na izlet smo iz Zagreba krenuli u cik zore, a na prijevoju Križići, spuštajući se s vrha Sis, dočekali smo nezaboravan zalazak sunca.
![](https://i0.wp.com/www.hpdzeljeznicar.hr/wp-content/uploads/2020/01/FB_IMG_1578588156496.jpg?resize=720%2C540&ssl=1)
Nekoliko sati vožnje od Zagreba do luke Brestova prošlo je kao što uvijek i prođe na našim vožnjama, veselo i zanimljivo. Red pjesme, red kolača, red šale i pošalice i evo nas već na trajektu za Porozinu odakle počinjemo našu hodnju. Porozina je selo i trajektna luka na najzapadnijem rtu otoka Cresa iz koje započinje nekoliko planinarskih, odnosno pješačkih staza. Mi smo hodali planinarskom / pješačkom stazom broj 201: Porozina – Pojane – Petrićevi – Beli. Staza je dugačka otprilike 7 kilometara, nije zahtjevna, a pruža prekrasne vidike i doživljaje za sva osjetila. Nakon borovih šuma, prošli smo pokraj starih pastirskih stanova Pojana i tako stigli do šume divovskih hrastova i pitomog kestena. Staza se nastavlja kroz nepregledne oaze listopadnih šuma kojima Tramuntana obiluje. Tako smo hodajući imali priliku vidjeti, a neki i zagrliti, divovske hrastove i kestene stare više od 100 godina. Zanimljivi su bili i prizori bršljana koji grli debla stabala, suha stabla iz kojih niče novo bilje, kilometri suhozida obrasli mahovinom … Cijela šuma kroz koju smo prolazili odaje dojam čarobnog mjesta u kojem još uvijek živi stari duh prirode te u njoj i dalje obitavaju mitološka bića. Teško je riječima objasniti i fotografijom prenijeti prizore kojih smo se nauživali na ovom izletu. Ne čudi zato da baš tamo, u Tramuntani, drevnoj šumi punoj šuštavih tajni, i dalje žive Masmalići. Masmalići su dobroćudna bića koja žive u panjevima, rupama, rado će pomoći čovjeku, ali mogu se i naljutiti pa biti prkosni i zločesti. Čudnovati oblici, igra svjetlosti, sunčeve zrake kroz krošnje, šuštanje lišća na vjetru, šarene markacije (turističke su staze označene plavom, žutom, crnom, zelenom i drugim bojama), duh mitoloških bića koja i dalje žive u toj prekrasnoj prirodi Tramuntane, sve je to činilo ovaj izlet bajkovitim iskustvom.
![](https://i0.wp.com/www.hpdzeljeznicar.hr/wp-content/uploads/2020/01/FB_IMG_1578588215246.jpg?w=720&ssl=1)
![](https://i0.wp.com/www.hpdzeljeznicar.hr/wp-content/uploads/2020/01/FB_IMG_1578588174426.jpg?resize=720%2C540&ssl=1)
Nakon par sati hoda, dolazimo do mjesta Beli u kojem smo posjetili Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli. U Centru smo naučili gotovo sve što se može naučiti o bjeloglavom supu – što jede, koliki mu je raspon krila, koliki mu je životni vijek, koliko dobro vidi, zašto je ugrožen i još mnogo toga. Tih prekrasnih lešinara na Cresu i okolnim otocima trenutno ima otprilike dvjestotinjak, dok ih je u oporavilištu trenutno desetak i svi će biti pušteni natrag u prirodu. https://belivisitorcentre.eu/
![](https://i0.wp.com/www.hpdzeljeznicar.hr/wp-content/uploads/2020/01/FB_IMG_1578588181385.jpg?resize=720%2C540&ssl=1)
Za kraj izleta, ostalo nam je popeti se na Sis. Vrh Sis je vrh na hrptu Cresa, 639 mnv. Sis nije najviši vrh otoka Cresa, (najviši je Gorica, 648 mnv, koji se nalazi oko 2 km sjeverno od Sisa), ali pruža prekrasne vidike. Uspon smo započeli od prijevoja Križići te je uspon bio brz i jednostavan. Staza vodi po hrptu, gotovo cijelo vrijeme uz suhozid, dobro je vidljiva, ugažena i orijentacijski laka. Sa staze se cijelo vrijeme pruža prekrasan pogled na okolicu i more, a Željezničari i Željezničarke koji su taj dan dočekali zalazak sunca spuštajući se s vrha, pamtit će Velebit u nježno ružičastoj boji i plameno narančasto nebo iznad Cresa.
![](https://i0.wp.com/www.hpdzeljeznicar.hr/wp-content/uploads/2020/01/FB_IMG_1578588089306.jpg?resize=720%2C480&ssl=1)