5. izlet OPŠ – Klek
21.04. jasno u subotu smo išli na Klek (n/v 1181 n). Isprva mi nije do kraja bilo jasno gdje je to, ali moj dragi Jakov posramio i kazao „pa tata to je pokraj Ogulina“. Trenutak neugode i spoznaje. Odlično.
Neznanje treba istrazivanje te saznajem da je Klek na rubu Velike Kapele i da se često naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva i alpinizma.
Krenuli smo sada na poznato brdo u 06.30 iz naše stare i drage Trnjanske ulice. Za mene je to prerano, a kako su me dan ranije obveze vukle na sve strane progledao sam kod table Ogulin. Divno. Ogulin izgleda vrlo interesantno i neočekivano živo za jedan gradić u provinciji.
Nakon izlaska iz busa prvo smo vidjeli Đulin ponor koji izgleda vrlo interesantno, vrlo je dubok i usred grada je. Kava, jutarnje sunce i dan je napokon mogao početi.
Idemo u Zavičajni muzej koji se nalazi kako je simpatični kustos rekao u renesansnom frankopanskom kaštelu izgraden od Bernardina Frankopana.
Postav muzeja je izuzetno zanimljiv, a pogotovu za nas planinare jer smo u kratkom vremenu prosli kroz povijest planinarstva, a vidjeli smo i razlicite predmete, alate iz ne tako davne proslosti koji nam danas izgledaju vise nego nevjerovatno.
Alpinistička zbirka sadrži originalne predmete sa ekspedicije Chomolungmu 2009 kao i nekih drugih ekspedicija, ali izuzetno zanimljivi su povijesna dokumentacija i foto materijali prvih uspona na Klek.
Etnografska zbirka, prikaz Domovinskoga rata i cijeli dozivljaj muzeja je bio stvarno izvrstan. Stvarno preporučam svima koji su u blizini.
Povratak u bus i odlazak kroz Puškariće do kamenoloma gdje pocinjemo uspon Ferdinom stazom. Krajolik je proljetno zelen i inicijalno vrlo šetački, ali nakon nekog vremena dolazimo na nesto strmiji dio i za cca. 1h uspinjemo se do PD Klek (n/v 1000 n). Kratka stajanka, okrjepa i Mladenova fućkaljka.
Krećemo na vrh i nakon nekog vremena dolazimo do raskrižja putova. Iz pravca kretanja ravno staza vodi na Klečicu, a desno na vrh Kleka. Tu započinje teži dio puta koji vodi uz podnožje vršne stijene. Postoje izgrađene stepenice na kojemu su postavljena užad, a na samom vršnom dijelu i čelične sajle.
Nakon stepeništa izlazimo na greben – vidikovac. Potom dolazimo do heliodroma gdje je betonirana platforma. Fotkanje i uzivanje u pogledu koji se bez prepreka pruza 360°.
Nakon uzivancije nastavljamo uspon prema vršnom grebenu. Uska staza vodi prema vrhu, a na tom dijelu su postavljene i sajle pretpostavljam zbog vjetra. I napokon dolazak na vrh Kleka koji je gotovo ravan.
Na njemu je smješten telekomunikacijski toranj, a na suprotnoj strani postavljen je željezni stup usidren sajlama, obojan u crveno- bijelo koji označava sam vrh.
S vrha Kleka je lijep pogled, pogotovo, po lijepom danu kakv je nas dočekao na najviše planine Gorskog kotara (Bjelolasica na kojoj je bilo i snijega, Risnjak na koj se penjemo ovaj vikend) te na cijeli Ogulinski kraj.
Odmor, kartografija, kompass Mladenom i nakon sto smo se okrijepili i usjeverili napuštamo Klek i nastavljamo put u smjeru Klečice po grebenu u gustoj bukovoj šumi. Staza je dobro označena i markirana, dok uspon na Klečicu nije markiran.
Meni se iskreno cini da je ovo samo za spretne planinare jer na nekim dijelovima je staza uska, a planina se vrlo strmo spusta prema dolje. Vrlo interesanto je da na dijelovima postoje prirodna strujanja zraka tj. hlađenje u kojem smo svi uzivali jer je bio vrlo vruć dan.
Stigli smo, a neki su se popeli i na Klečicu (barem jednim dijelom). Malo čvorologije na Klečicama i natrag. Nastavak puta do pl. kuće uz mali odmor, a potom spust do Bjelskog, gdje nas je čekao autobus. Prilično umorni odlazimo u pravcu Ogulina i idemo u kavanu hotela Frankopan na restoranu tradicionalno prefine palačinke. Šale, smijeh, poneki grč i boravak je prosao ugodno i brzo.
Odlican izlet, lijepo vrijeme i dobro drustvo ucinilo je umor ugodnim osjecajem, a dan ispunjenim.
Povratak u Zagreb oko 20.00 sati.
Elvir Munjaković
