Polazna točka ture je selo Stupačinovo (od hotela Velebno prema Karlobagu kojih 200 metara, pa skretanje desno i makadamska cesta oko 3 km do sela),  do kojeg smo računajući i kavu u maglovitom Gospiću došli za nešto manje od 3 sata, tako da smo uz uobičajene pripreme turu započeli točno u 9.00 sati.

Od Stupačinova krećemo ravno prema stijenama (lijevo je Premužićeva staza po kojoj ćemo se vratiti) i ubrzo dolazimo do izvora Kamenice gdje put ulazi strmo lijevo u šumu. Nastavljamo uspon kroz šumu, pa preko livade dolazimo pod vršnu stijenu Kize. Na vrh Kize (1274m) nismo se popeli markiranim putem s lijeve strane stijene, nego okomito pored kutije s upisnom knjigom. Stijena je bila suha pa nije bilo nikakvih problema. Obzirom da nam je Ivek već bio gladan na Kizi smo se zadržali dobrih pola sata. Vrijeme fantastično, sunce, lagani povjetarac, ma idealno. Nakon klope i fotkanja spuštamo se s Kize i nastavljamo grebenom  prema Žutom kuku (1180m). Žuti kuk, što reći, kao uostalom i svi drugi kukovi, prekrasan! Sa Žutog kuka krećemo dalje grebenom i prolazeći pored markacije za Vranji kuk (jedino mi je žao što nismo popeli na Vranji kuk, ali bili smo u žurbi, a s obzirom da bi morali skrenuti s puta i nismo znali da li bi se morali vraćati na isto mjesto, ipak smo odustali) dolazimo do Širokog kuka (1081 m). Fotkanje, jabuka, kratki odmor i krećemo prema Domu Ravni Dabar (723 m). Na putu prema Domu spuštamo se duboko u šumu i prolazimo pored spomenika hrvatskim domoljubima. Moram priznati da mi je taj dio puta pomalo jezovit i ne bih se volio ovdje naći solo. Do Doma Ravni Dabar dolazimo u 13.00 sati, te nakon kratkog odmora i obnove zaliha vode nastavljamo turu prema današnjem cilju, Bačić kuku. Na putu prema Bačić kuku prolazimo pored cisterne u Došen dabru, a nakon toga stižemo u Bačić Dulibu (860 m) lijepu livadu okruženu šumovitim stijenama od kojih dominira impresivna stijena Bačić Kuka. Dio ture od Bačić Dulibe do ulaska u stijenu Bačić kuka u stvari je bio najnaporniji jer se put prvo, dosta dugo uspinje travnatim terenom, na kojem nam je sunce već stvaralo lagane probleme, a onda šumom vrlo strmo do križanja pod Bačić kukom odnosno ulaska u stijenu. Završni dio uspona prava je poslastica za svakog visokogorca, pogotovo u uvjetima koje smo mi imali, a sa vrha Bačić kuka (1304 m) pruža se prekrasan vidik na sve strane pa tako i na cijeli greben Dabarskih kukova po kojem smo došli. Žig na vrhu nismo mogli naći pa smo se zadovoljili žigom u podnožju vršne stijene. Uslijedio je povratak po Premužićevoj stazi, koji se činio beskrajan iako sa nekoliko krasnih pogleda na more. Konačno dolazimo do Stupačinova na čijem se ulazu, ispod ceste nalazi izvor Petrovac, koji nam je bio pravo osvježenje nakon ove cjelodnevne ture.

Što reći za kraj? Tura stvarno naporna, jer osim što dugo traje iziskuje i iznadprosječnu brzinu hodanja kako bi se mogla obaviti za jedan dan. S druge strane, svaki od kukova poseban je na svoj način i svaki od njih nagrađuje nas krasnim vidikom i ushitom što se uopće možemo kretati tom divljinom. Uglavnom, postoje brojne varijante za obilazak Dabarskih kukova i svatko se može prilagoditi svojim željama i mogućnostima.

Naša satnica: Stupačinovo – Kiza: 9.00 – 9.40, Kiza–Žuti kuk: 10.10 – 10.40, Žuti kuk – Široki kuk 10.45.- 12.00, Široki kuk – Dom Ravni Dabar: 12.10 – 13.00, Dom Ravni Dabar – Došen Dabar – Bačić duliba: 13.15. – 13.55, Bačić duliba – Bačić kuk: 13.55.-15.25, Bačić kuk – Stupačinovo: 16.00 – 18.30.

Pozdrav                                           Krešo