Siniša Šegvić (1971-2025)

U petak 25.07.2025. preminuo je Siniša Šegvić, nakon 10 dana kome poslije udesa na biciklu prilikom spusta s Medvednice. Bio je član AO HPD „Željezničar“ od 1996. godine, kada je skupa s budućom suprugom Jasminkom završio alpinističku školu. Od onda pa do današnjih dana stijene su mu bile redovno i veoma drago odredište. Iako posljednjih godina nije imao mnogo veze s Odsjekom niti s bilo kojim drugim oblikom organiziranog alpinizma i planinarstva, Siniša je i dalje često i odlično penjao, najčešće na penjalištima, te nadasve ozbiljno planinario u Hrvatskoj i u slovenskim te drugim bližim Alpama. Tako je u zadnje vrijeme odradio i neke od težih slovenskih i talijanskih ferata (Češka koča, Jermanova, Cjajnik, Via Della Vita, Via Italiana i druge). Aktivno se bavio i trčanjem, plivanjem te se mnogo vozio biciklom. U sklopu prve od ovih aktivnosti učestvovao je i na nekim brdskim utrkama; u okviru druge više je puta nastupio na maratonu Zadar-Preko – a kad mu je „bačena buba u uho“ čak je pokazao interes i za to da prepliva Gibraltar. Bicikl mu je bio svakodnevica: išao je njime na posao i s posla, te nerijetko po planinama – što je ovih dana završilo nesretno.

Siniša je bio redovni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Detaljnije o njegovoj znanstvenoj karijeri može se pročitati web stranici FER-a ali u tome se tekstu možda ipak ne da dovoljno vidjeti koliko je bio predan svojoj profesiji. Naime, nerijetko je na fakultetu, skupa sa svojim doktorandima, ostajao do dugo u noć a ponekad čak i do zore. Štoviše, na posao nije zaboravljao niti vikendom. Zbog toga je svoje brojne sportske aktivnosti najčešće obavljao u kratkom vremenu. Tako je gotovo po pravilu na naporne alpske ture (npr. Jalovec, Razor, Škrlatica, Triglav) išao u jednom danu, samo da ne bi previše izostao sa svojih znanstvenih projekata. Kada je nastupila kakva nepredviđena okolnost, npr. da je došlo loše vrijeme ili otišla posljednja žičara, Siniša je osjećao gotovo pa krivicu što ne može doći na svoje radno mjesto. Ali je zahvaljujući svojoj izvrsnoj kondiciji takve situacije skoro uvijek izbjegavao.

Iza Siniše ostali su supruga Jasminka, također članica AOŽ, te kćerka Tonka i sinovi Jerko i Relja. Svi oni su, baš kao što je bio i Siniša, veoma aktivni i intelektualno i sportski. U planinske su pohode redovito išli zajedno. Vjerojatno im zato nije trebala nikakva organizacija; činili su odličan tim i veoma skladnu obitelj.

Na mnogim fotografijama Sinišu možete vidjeti vedrog i smirenog. Nije pozirao, bio je naprosto takav – baš kao i radišan, strpljiv i u svemu ustrajan. Zato je njegov odlazak za sve koji su s njim surađivali na bilo kojem polju velika, ogromna šteta.