Kako je nastala Obiteljska sekcija HPD Željezničar
Svi smo mi planinari na neki način jedna velika obitelj. Planiramo, hodamo, jedemo, smijemo se, pjevamo i plešemo, dijelimo neke svoje životne probleme i pokušavamo od planinarenja uzeti ono najbolje. Biti tjelesno aktivan, disati punim plućima, uživati u otkrivanju neiscrpnih ljepota lijepe naše i dijeliti svoje ideje i znanje sa našim potomcima, bile su poticaj za osnivanje Obiteljske sekcije HPDŽ. Kao što sve velike rijeke nastaju od više manjih, tako je i naša ideja nastala od više malih ideja i stopila se u jednu. Potaknuti vodstvom društva, Mladenom, Višnjom, Ivekom, kao i nekim iskusnim prijateljima planinarima i vodičima, krenuli smo u realizaciju ideje. Činjenica je da je u našem pl. društvu veliki broj članova koji imaju svoju djecu i unuke. Također znamo da djeca vole planinariti ako im je zanimljivo i ako su u prirodi zajedno sa svojim vršnjacima. Svaka čast mamama, tatama, bakama i djedovina, ali kad si “u ekipi” lakše je hodati, i rjeđe se pita: ”jel’ ima još puno?” I sami smo prošli tu fazu vlastitog djeteta kad mu se ne da ići negdje tamo gore da bi se nedugo zatim spuštao na isto mjesto dolje. Nagovoriti ga na hodanje često je bilo uz teške pregovore i mamljenje gulašom i štrudlom. Podsjeća na priču o magarcu i mrkvi. Hvala mudrima koji su domove stavili tamo gore da bi naša djeca preživjela “ekspediciju” do Lipe ili Gorščice.
Htjeli smo oformiti neku osnovnu bazu članova Obiteljske s. prije nego što krenemo s najavom prvog izleta. Ali, pošto ne poznamo sve članove društva, najlakše nam je bilo objaviti izlet na društvenim mrežama. I čekati…
Za prvi izlet smo izabrali 23.05.2021. – STOŽAC, mali lijepi vrhić pokraj Kleka. Klek je kolijevka hrvatskog planinarstva pa smo i mi znakovito startali ovdje. Nakon obilaska vrha otišli smo do prekrasnog Šmitovog jezera, zatim ručak, igra i odmor. Prijevoz će, zbog epidemioloških mjera, biti vlastitim vozilima. Ali..
Prvih par dana nitko nije zvao niti pitao za izlet, a mi smo bili u panici. Zar se nitko ne želi prijaviti na naš izlet? Zar smo napravili tako loš odabir odredišta?
Kako se datum izleta približavao, mobitel je počeo zvoniti i ubrzo nas se sakupilo 50. Nije loše, možda čak i previše za prvijenac. Pomoć oko izleta dobivena je od Višnje Krznarić i Mladena Stankovića.
Vremenska prognoza nije obećavala, kiša je visila u zraku, pa smo se malo požurili do vrha Stošca, i bris prema Šmitovom jezeru. Tamo nas je dočekalo srdačno vodstvo Lovačkog doma sa finim gulašom i sunčanim vremenom. Ostavili smo oblake iza sebe i uronili u prekrasan sunčan dan. Gulaš je bio odličan, tražila se i porcija više.
Prošetali smo oko “srcolikog” Šmitovog jezera, obišli ostatke mlina na Rupečici i bacili se na igranje. Djeca su primila lopte i rekete u ruke, a roditelji, bake i djedovi, uživali u popodnevnom suncu i kavici koju su nam skuhali naši srdačni domaćini.
Svi su nam čestitali na lijepo organiziranom izletu, a na povratku za Zagreb, redala su se pitanja : „Kad idemo sljedeći puta? Gdje ćemo?.”…
Ta pitanja govore više od tisuću riječi.
Za slijedeći izlet izabrali smo 20.06.2021– GROHOT na istočnoj Medvednici. Krenuti ćemo iz sela Blaguša, jednom stazom gore, a drugom dolje. Nakon toga idemo do Zvonkove vikendice peći roštilj. Sakupilo nas se 23. Pomoć:Višnja Krznarić.
Dan je bio sunčan, pravi ljetni. Vruć. Grohot nam se činio tako daleko. Ali uspjeli smo uspeti se na vrh, poslikati na piramidi i požuriti na viksu. Nema se tu više što raditi kad nas tamo čeka roštilj i hladovina. Tako smo i napravili.
U Adamovcu smo se svi primili posla. Dečki oko roštilja, cure oko salata i suđa,…A djeca?
Onu su se primili igranja, jer to najbolje znaju.
Bilo nam je predobro, malo smo planinarili, malo smo jeli, i puno smo se zabavljali.
Za treći izlet smo izabrali 21.08.2021 – ŽUMBERAK, kanjon Slapnice. Ubrzo nas je na popisu bilo 26 i mogli smo krenuti. Obišli smo slapove Vranjak i Brisalo, razgledali Draganov mlin i krenuli u selo Kalje, prema Caritasovoj kući, gdje nas je dočekao prefini ručak, sa juhom, glavnim jelom, štrudlom i kavom. Ma što ćeš bolje od toga…
Kasnije smo se svi, i stari i klinci zabavili nogometom, ljuljačkama i naravno, fotkanjem prije povratka. Hvala Mladenu na pomoći.
Za četvrti izlet izabrali smo 12.09.2021 –NACIONALNI PARK SJEVERNI VELEBIT. Izlet se brzo popunjavao, tražilo se mjesto više. Završna brojka bila je 49 sudionika.
Pridružio nam se i naš planinar Željko Brdal, njega ne možeš odbiti i da hoćeš, hvala mu što je bio s nama i dao potporu.
Krenuli smo prema Zavižanu, zastali u Krasnu i uz stručno vodstvo obišli poučnu i zanimljivu Kuću Velebita. Djeca, a i poneki odrasli pokušali su pobijediti velebitsku buru na njihovom buromatu. Zabavno, ali neuspješno. Nastavak putovanja prema Zavižanu, parkiranje i hodnja na vrh Veliki Zavižan, sa kojeg pucaju pogledi na Istru i Kvarnerske otoke. Sve nam je bilo kao na dlanu. Ali ovaj puta hrana je bila iz ruksaka. Čulo se i pokoje pitanje: “Zar danas nema roštilja? A gulaša?” J
Spustili smo se do Botaničkog vrta, podijelili se u dvije grupe od kojih je jedna otišla direktno na dom, a druga je do doma stigla preko Zavižanske kose.
Dan je bio kao stvoren za planinarenje – prekrasan i sunčan, bez i jednog oblačka …. Na domu smo zamolili meteorologa g.Vukušića da nas upozna sa spravama i mjerenjima na Zavižanu, kao i životu na 1594 m. Poučno i zanimljivo. Pomoć pri vođenju: djed Mladen i baka Višnja.
Ovaj izlet je uspio 150 %, i nakon njega su slijedila pitanja kamo na slijedeći izlet.
Obećali smo kestenijadu na koju nismo otišli, ali smo se zato u povelikom broju
odazvali na našu Kotlićijadu 02.10.2021. Čak smo i svoj kotlić skuhali, bili četvrti. Djeca su bila malo tužna, tako da moramo ponoviti gradivo i u 2022.-oj probati biti
bolji kuhari. I vodiči, naravno!
Vaši vodiči: Ana Milin i Zvonko Kolić
