3. izlet OPŠ 2022. Krk, Kanjon Vrženice
Dobra atmosfera, korak lak i razgibani zglobovi pratili su nas i na trećem izletu Opće planinarske škole u Baškoj na otoku Krku. Zahvaljujući Mladenu na izlet smo se „otisnuli“ u nedjelju umjesto početno planirane subote i na Krku bili okupani suncem umjesto kišom. Istina je da smo do sunca došli kroz snježnu idilu Gorskog kotra i protrčali kroz -1°C u Ravnoj Gori, ali malo jutarnjeg razbuđivanja nije naodmet.
U Bašku smo stigli oko 9.15h, opremili se gojzericama, ruksacima, štapovima i praćeni budnim okom mještana koji su u kafićima ispijali nedjeljnu kavu, morskom šetnicom se uputili prema uvali Bunculuka. Uz sunce i miris mora, društvo je bila i bura koja nam je razbistrila pogled i lagano nas pogurala naprijed do uvale Vrženica odakle započinje uspon u istoimeni kanjon. Prije uspona u kanjon uslijedila je kratka okrepa pićem i hranom iz ruksaka, ponavljanje naučenih planinarskih čvorova i učenje novog čvora. Obzirom da je kanjon okružen pašnjacima, odabir čvora je bio prigodan tako da smo učili vezati čvor pašnjak, odnosno bulin. Šalim se…, kako smo u nedjelju i naučili, čvor je dobio ime prema dijelu tijela oko kojeg se veže.
Opremljeni novim znanjem, poletni i puni volje započeli smo uspon kanjonom Vrženica. Kroz kanjon smo se penjali rukama i nogama (zube nismo aktivirali ?), vođeni i usmjeravani savjetima i pažnjom naših vodiča, a sve te trenutke fotoaparatom je ovjekovječila Ester.
Nakon savladanog kanjona, na raskrižju smo napravili pauzu za ručak i rehidraciju, a potom započeli uspon prema vrhu Rebica (311nmv) odakle se pruža prekrasan pogled na otok Prvić, vrh Obzova, Velebitske vrhove pod snijegom. Odlučili smo malo produžiti korak i krenuli prema istočnoj strani kako bi uživali u panoramskom pogledu na uvalu Vela luka… i vrijedilo je svakog koraka i udara bure, uživanje za oko i dušu. Slijedi povratak prema Baškoj, prvo spuštanjem do raskrižja kanjona, a potom uspon laganom stazom uz brojne suhozide. Na ovom dijelu staze vegetacija je ipak malo bujnija i osim niskog raslinja, zelene se i pinije, a staza nije zahjtevna.
Kružnom stazom oko kampa Bunculuka s koje se pruža pogled na bašku uvalu u spuštamo se točno na morsku šetnicu pred kafiće koji nas svojim osunčanim terasama i napitcima prijeko potrebnim za rehidraciju i mentalno zdravlje zovu da vrijeme koja nam slijedi do ukrcaja u autobus provedemo kod njih. Odluka nije bila teška, raspodijelili smo se u strijelce, te je svaki od nas pedesetak planinara uz dobro društvo, čašicu ugodnog razgovora i omiljeni napitak zauzeo svoje mjesto i okupan novim planinarskim doživljajem i kasnopopodnevnim suncem uživao u baškom predvečerju. Laganim korakom uputili smo se prema autobusu, sa veseljem se preobukli u tenisice i u 19h krenuli put Zagreba. Sigurnom vožnjom u Zagreb smo se vratili oko 22h, zadovoljni, umorni i spremni za Dragojlin pohod na Okić slijedeću nedjelju.
Veliki planinarski pozdrav,
Ana Spremić
