8. izlet OPŠ 2022. HPD

Velebit- 14.i 15. 5.2022. 

Drugi po redu dvodnevni izlet, na žalost svih nas školaraca i zadnji. Bolji izbor od čarobnog Velebita za kraj jedne lijepe priče nije mogao ni biti. Polazak je bio na starom mjestu u rano vrijeme. 

1. DAN

Naše odredište kojem smo se veselili je Baške Oštarije, divno mjesto na pola puta između Gospića i Karlobaga. Uz veselu vožnju i stajanje na kavicu na autoputu došli smo do Gospića gdje smo se opskrbili namirnicama za planirani roštilj na kraju današnjega dana i nakon obavljenoga krenuli smo dalje. Plan za prvi dan bio je uspon na Veliki Sadikovac i prijevojem preko Sladovače (staza Velebitskog planinarskog puta koja izlazi prema Ždrilu) vratiti se u Baške Oštarije. Opremljeni vodom i hranom krenuli smo put Velikog Sadikovca kroz šumu praćeni sjeveristočnjakom koji je bio taman toliki da nam ne bude vruće. Uspon na Veliki Sadikovac smo svladali svi vrlo uspješno. Na vrhu smo dobili i najljepšu planinarsku nagradu. S jedne strane pogled na planine, s druge na otoke našeg divnog mora. Nakon kratke okrijepe krenuli smo dalje. Na prijevoju preko Sladovače Mladen i dio ekipe otišli su istraživati nepoznato. Cilj aktivnosti je bio dobiti sliku kako to izgleda hodati po neoznačenim stazama. I dok su oni tako tumarali bespućima mi koji smo ostali uživali smo na divnom suncu odmarajući i pretresajući zabavne teme. Po njihovom povratku krenuli smo prema Baškim Oštarijama gdje nas je dočekao bus i odvezao na roštilj i noćenje u Hostel Čeline koji je bio rezerviran samo za nas. Smjestili smo se u prekrasne sobe  i vrijedno krenuli:  neki na odmaranje, neki na pečenje roštilja, neki na pripremu salata. Zabava uz našeg gitaristu Željka potrajala je do dugo u noć (ja ponoć računam dugo u noć 😊 )

2. DAN

Jedno od važnih pravila boravka u planinarskim objektima je da kako mjesto gdje noćiš nađeš takvim ga i ostavljaš pa je i naš dan započeo pranjem i pospremanjem. Naravno uz divne žgance (pura ili palenta) koje je skuhala naša vrijedna planinarka Mihaela za sve nas. Polazak na Ljubičko brdo pa potom na Kizu bio je u 8:00. Ponovni povratak u Baške Oštarije i duuuug uspon na Ljubičko brdo bili su praćeni kao i dan prije divnim vremenom. A mi, malo umorniji nego jučer uspješno dolazimo do vrha, lupamo pečate i sjedamo na odmor. A pogled… Što reći, dok ne doživiš đaba pričati. Tu smo uzeli malo duži odmor i nakon njega putem Božinog i Medvjeđeg kuka krenuli prema Kizi. Silaskom sa kukova odlučili smo da nećemo svi na Kizu i grupa se tu opet odvaja. Brzi hodači sa Mladenom i Sonjom kreću put vrha, a mi ostali s Ivom prateći potok Ljubicu gdje god smo mogli u Baške Oštarije. Grupa koja je išla na Kizu uspješno je izvršila svoj zadatak, kažu da su čak pili vodu na izvoru Petrovac. Mi koji nismo uspješno smo se odmarali u Oštarijama i pili sve osim vode sa izvora 😊

Kada se ekipa vratila sa Kize krenuli smo polako kući sa zaustavljanjem na pizzi u pizzeriji Tomislav u Gospiću.  U Zagreb smo stigli malo iza 22, raspjevani (hvala ti Željko) srca punih divnih uspomena, prizora i novih poznanstava i prijateljstava koja nam je ova škola donijela.

I za kraj, samo da se zna, svi smo se sa svakog izleta vratili, tako da naša vrijedna ekipa vodiča nije iskoristila pravo na onih 10% gubitka. I nije ovo prijetnja, ali nešto se šuška da se onda taj neiskorišteni postotak pribraja za iduću godinu. 😊

Veliki planinarski pozdrav do nekog novog izleta, jer svi ih imamo u planu, zar ne?

Danijela Medaković