Dragojlina staza- 4. izlet OPŠ 2022.
Nakon što smo savladali kvarnerske otoke vratili smo se u kontinentalne predjele i u sklopu četvrtog izleta Opće planinarske škole u nedjelju krenuli put Samoborskog gorja u osvajanje Okića.
Obzirom da je u nedjelju osim našeg izleta od strane našeg društva HPD Željezničar bio organiziran sad već tradicionalan Dragojlin pohod na Okić, na polazištu u Trnjanskoj je bila poprilična gužva…špalir autobusa, a pred autobusima nekoliko suvremenih Dragojli u suknjama, kao i polaznika iz drugih planinarskih društava, tako da smo neke od njih „usvojili“ za nedjeljni pohod.
Veseli, poletni i više manje na broju, oko 7,30h smo krenuli prema Samoboru i putem na dogovorenim mjestima pokupili ostatak polaznika, a vodičici Ivu pred Samoborom. Vožnjom kroz Samobor stigli smo do prijevoja Poljanice (581 mnv) i u lovačkom domu „ Klet Poljanica“, razbudili se kavom, a neki i posebnim planinarskim sirupom😊.
Sa parkirališta ispred Kleti Poljanica smo oko 9,30h započeli uspon šumskom stazom kroz snježne tragove i planinareći zapadnom stranom Plešivice po hrptu stigli do vrha Plešivice
(779 mnv) gdje se nalazi razgledna piramida i odakle se pruža prekrasan pogled na Jastrebarsko i okolna sela. Na vrhu smo sreli i grupu planinara iz našeg društva koji su dolazili iz smjera Ruda i kretali prema planinarskom domu dr. Maks Plotnikov. Pravac kojeg smo se mi držali vodio nas je od vrha prema vidikovcu Zub (612 mnv) koji smo navigirani Mladenovim savjetima i potpomognuti njegovom čvrstom rukom uspješno svladali i pritom sačuvali sve svoje zube.
Nakon sigurnog silaska za Zuba krenuli smo prema utvrdi Okić grad do kojeg je uspon planiran čuvenom Dragojlinom stazom. Sad počinje zabavni dio. Mladen nam je dao upute za penjanje i povik „kamen“ u slučaju da to bude potrebno. Budući da se Dragojla tom stazom popela 1843. godine bez gelendera i sajle, bosa i u suknji, svi smo bili odlučni u namjeri da stazu savladamo….i to smo i napravili. Adrenalina, dobrog stresa, pozitivnog naboja, ali i pružanja ruke i savjeta jedni drugima nije nedostajalo. Gelender je uz stazu postavljen par dana ranije od članova našeg društva, a visokogorska sekcija nas je dočekala na početku djela staze na kojem počinje sajla. Naravno, visokogorci su nam pritom dali korisne savjete za mnogima prvi uspon sajlom, a uslijedio je i odron kamena, srećom bez posljedica. Nakon savladane sajle, uslijedile su konzultacije svakog školarca sa Mladenom 1:1; pogled na prijeđeni put, kao i feratu Žoharov put, te presjek dojmova svakog školarca. U utvrdi Starog Okić grada (495 mnv), u društvu našeg Iveka i Dragojla Eme i Mire, koje su nas dočekale sa stolom punim ića i pića uslijedila je kratki odmor i okrepa, prepričavanje dojmova uspona feratom, kao i zajednička fotografija.
Ponosni na savladanu Dragojlinu stazu i znajući da nas u domu dr. Maks Plotnikov očekuje veliki broj planinara, iz našeg ali i ostalih planinarskih društava povodom 26-og Dragojlinog pohoda, do doma smo stigli u tren oka😊, točnije oko 15h i pridružili se veseloj zabavi koju nije omela ni prava proljetna kiša.
Neki uz roštilj, neki uz savijače i druge slastice, ali svi u dobrom društvu i uz dobru svirku, odmorili smo do 17h i potom krenuli spuštanje prema autobusu koji nas je pokupio u selu pod Okićem i do Zagreba dovezao oko 19h.
Izlet je bio definitivno poseban i specifičan ne samo zbog uspona feratom i odavanja zaslužene počasti Dragojli, već i predivnoj solidarnosti među čanovima grupe, pomaganja jedni drugima i po tome što je veliki broj suvremenih Dragojli (u hlačama) prilikom uspona imalo “svog časnika“ na stazi koji je pomagao, bodrio i vodio. Odličan primjer pravog planinarskog duha i ponašanja. BRAVO!!!
Veliki planinarski pozdrav,
Ana Spremić
