Peru EPISODE 4 : La Esfinge (AO Željezničar uzvraća udarac)
Nakon višestrukih razboljevanja i kad je ozbiljno izgledalo da će Inke izvojevati trajnu pobjedu, trojka Bernard Bregar, Nataša Petrin i Rene Lisac se pribrala i krenula malo po malo “osvajati teren”. Da bi se imalo smisla upustiti u izazov kao što je 750 metarski Original route 1985, neosigurani smjer ocijenjen s 6c u granitnom monolitu La Esfinge s izlaskom iznad 5300 m, trebalo je uspješno odraditi niz koraka, odnosno priprema.
Poslije uspješne aklimatizacije na Vallunaraju (1. korak), trebalo je probati penjati teške ocjene na velikoj visini. Na očaravajućem indijanskom lokalitetu vulkanskih monolita Hatun Machay, to im polazi za rukom, Berni i Rene bez problema postavljaju nekoliko 6c-ova (2. korak). Uslijedio je posjet dolini Llaca i navodno najvišem zaspitanom smjeru na svijetu. Mission Lunatica, granitni 6c+ dužinac koji starta na 4560 m i izlazi na 4712 m, dva dana im je služio kao idealni poligon za upenjavanje u tražene težine, u granitu, na značajnoj nadmorskoj visini, kao i za isprobavanje tehnike “haulinga”, povlačenja transportne vreće s nešto iznad 20 kg. Bili su izrazito sretni kad su Berni i Rene kao prvi prošli taj jedinstveni smjer slobodno (zadnji, 3. korak), iako su bili manje zadovoljni s efikasnosti pri haulingu, što im je postala glavna zabrinutost za uspjeh u La Esfinge.
Ostalo je 6 dana do odlaska Renea iz Perua, na “sad ili nikad” se 22. 8. trojka uputila preko Caraza i doline Paron pod stijenu La Esfinge. Da bi bili što sigurniji u uspješni uspon, plan je bio big wall podijeliti na dva dana, prvi dan krcat težim ocjenama (do 6c, 9 dužina) popeti uz hauling transportke, prespavati na polici usred stijene, ujutro spustiti transportku 300 m tankim užetom pod stijenu (mastermind by Berni) i drugi dan penjati light kroz niz V-ica s vrlo slabim osiguranjima (runout) i relativno teškom orijentacijom.
Na ulasku u smjer gotovo da su odustali zbog ponovne Reneove slabosti uzrokovane probavnim tegobama, no ipak su odlučili pokušati. Uz borbe sa zapinjanjem transportke i u utrci s vremenom (u 13 h nestaje sunce na stijeni i nastupaju zimski uvjeti) nisu pokušali detalj proći slobodno i oko 16 h stigli su na udobnu policu gdje su bivakirali s veličanstvenim pogledima na okolne bijele vrhove. Spuštanje transportke sa suvišnom opremom u zoru drugog dana teklo je glađe nego što su očekivali tako da su ubrzo penjali drugi dio stijene. Bez većih gubljenja oko 14:30 izašli su na vrh, popraćeni blagom susnježicom u zadnjim dužinama. Uslijedio je spust uz tri abseila i neugodno otpenjavanje po mokrom granitu, skupljanje transportke i dolazak u kamp već po mraku.
Uspon se činio, za njihove mogućnosti i poznavanje stijene, izveden optimalno iako zbog nadmorske visine vrlo naporan. Berni je savladavao teške detalje smjera, Rene se suočio sa runout dužinama i teškom orijentacijom, Nataša je rješavala situacije na štandovima i bila rezerva za slučaj da se ostali iscrpe. Ovom prilikom se zahvaljujemo ekipi iz Varaždina (Mariu Musulinu, Ivanu Vitezu, Igoru Čorko) te također Davoru Matoševiću, Šimi Jukiću i Miroslavu Huzjaku na posuđenoj opremi i korisnim savjetima.
Tekst: Rene Lisac
Foto: Članovi ekspedicije
