Peru LAST EPISODE: Huarapasca

Da se nekima ledni alati i šraube ne bi vratili neiskorišteni u Zagreb, Nataša i Rene, koriste dan nakon povratka sa Esfinge i Reneov zadnji dan boravka u Huarazu (26. kolovoza) za penjanje zimskog smjera u južnoj stijeni Huarapasce. Iako relativno umorni od Esfinge, čini im se taj jednodnevni uspon moguć, a koji kreće s 3 h vožnje taksijem i 2 h pristupa do južne stijene i ledenog jezika okruženog liticama. Ono što karatkerizira područje Huarapasce je svakako vrlo surovi ambijent, krajobraz kao da je opustošen nekom nuklearnom katastrofom, stijenje izrazito tamnih boja, crno, crveno, sivo i žuto, “toksična” crvena jezera, oskudno i čudnovato bilje, i sl. Na putu gube bar jedan sat radi pucanja gume na, za peruanski taksi standardnoj, Toyoti staroj bar 20tak godina. Koncentracija oblaka je značajna i sa zorom je sakrila sve okolne vrhove, no ipak naveza kreće u nadi da će se prognoza poboljšati i sve teći glatko.

Tako je i bilo, nakon starta u 6 h od auta, već u 8 h penju prvu ledenu dužinu, a oblaci se po malo razilaze. Drže se desne strane ledenog jezika prema uputi lokalnih vodiča, i zaista po lijevoj se svako malo zakotrljaju konkretni komadi stijene i kamenja. Led je kompaktan, ali za “Alpine ice” koji mjesecima ne dobiva padaline u suhoj andskoj sezoni se ipak neočekivano ljuska, “tanjura”. Pronalaze osiguravališta na abalakove, koji isto tako očito mjesecima ne mrdaju, obzirom da led gotovo nepromjenjivo stoji. Nakon 4 dužine od 50 – 70st, nagib popušta i šraube se zamjenjuju snježnim klinovima na zadnjim osiguravalištima.

Na oko 5250 m smjer završava i naglo se stijena izravna na ugodnu ledenu udolinu, po kojoj se u 15ak minuta pristupi po poznatim formacijama “penitentes” k završnoj piramidi Huarapasce, ukupno visoke 5412 m. Nije ni prošlo 13 h a Nataša i Rene stoje na vrhu, sretni da su odradili i jedan pravi zimski uspon te bacaju zadnje poglede na okolne vrhove i pozdravljaju ih do neke druge prilike.

Spust je tekao glatko, popravili su staro osiguravalište na snježnim klinovima, odralili dva dodatna absajla na abalakove i nakon niti sat vremena odstupa, već prije 15 h su kod taksija; ukupno niti 8 h od auta do auta. Druga je stvar da su po drugi put mijenjali probušenu gumu na taksiju, skroz zbunjeni otkud još jedna dobra guma, odnosno kako ju je u toj nedođiji uopće moguće popraviti?!?

Tekst: Rene Lisac

Foto: Nataša Petrin i Rene Lisac