Izvješće s izleta – OBITELJSKA ŠATORIJADA HPD ŽELJEZNIČAR, Brinje 06.-07.07.2024.

Članovi Obiteljske sekcije (za ovu prigodu od milja nazvani „šatoraši“) sudjelovali su na trećoj Obiteljskoj šatorijadi HPD Željezničar 6. i 7. srpnja 2024. uz vodstvo Ane Milin, Zvonka Kolića i Višnje Krznarić, koja
je ujedno bila i domaćin našeg boravka u njenom zavičaju.
Sad već tradicionalna Šatorijada ove je godine organizirana u Brinju uz srdačno gostoprimstvo prijateljskog planinarskog društva Škamnica iz Brinja, u suradnji s Lovačkim društvom Brinje.
Okupilo nas se 37 velikih i malih planinara, a pridružili su nam se i gosti iz PD Škamnica – mama, tata i četverogodišnji Neo. Za našu sigurnost i bezbrižni boravak u šumi pobrinula se kujica Poppy, strašan i opasan gonič medvjeda i lovac na zmije.
Vremenski uvjeti bili su idealni ljetno-lički, uglavnom sunčani, s par kapi kiše u nedjelju koja nas je samo motivirala da malo bržim tempom sklopimo sve šatore. Dojmovi nakon Šatorijade vrlo su pozitivni jer je
vikend bio prepun doživljaja i prilika za druženje, igru i povezivanje. U subotu ujutro okupili smo se na očaravajućem Vidikovcu „Brinje na dlanu“ s kojeg se pruža pogled na cijelu brinjsku dolinu, grad Brinje i
Stari grad Sokolac.
Članice PD Škamnica ugodno su nas iznenadile srdačnom dobrodošlicom na samom Vidikovcu – kolačima, kavom, sokovima i neizostavnim kratkim domaćim napicima. Nakon okrjepe, u koloni vozila zaputili smo se na mjesto početka naše ture na Zarin, najviši vrh Škamnice, visok 828 metara.
Predivnom šumskom stazom hodali smo oko 2,5 sata do Zarina i njegovog Vršnog kamena. Potom smo se uputili na obližnji vidikovac Kozjak s pogledom na Brloško polje, Gusić jezero i Senjsko bilo, najsjeverniji dio Velebita.
Tijekom povratka neki su nažalost imali bliski susret s osama, bijesnim jer im je slučajno oštećeno gnijezdo, no brzom reakcijom odmah su tretirana mjesta uboda i sve je prošlo bez većih posljedica.
Neugodan susret ubrzo je zaboravljen u obilasku Starog grada Sokolca, koji je u 15. stoljeću sagradila obitelj Frankopan. Zanimljivost je u tome da je utvrda Sokolac stoljećima uspješno odolijevala navalama Turaka, koji je na koncu nikad nisu osvojili.
Na tu temu postoje i brojne legende, od kojih jedna glasi kako je baka Rajković spasila grad povješavši
vojničke uniforme na zidine pa su se Turci povukli misleći da su branitelji utvrde stalno na crti obrane.
Iz utvrde smo se povukli i mi jer je bilo vrijeme za smještaj kod lovačkog doma. Lovački dom Brinje smješten je malo izvan grada, pokraj jezera Brodić, a njegov interijer zadivio nas je mnogobrojnim lusterima izrađenim od rogova i lovačkim trofejima na zidovima.
Prije nego što smo krenuli tražiti prikladna mjesta za šatore, bilo je potrebno obnoviti energiju. To su nam omogućili dragi prijatelji iz PD Škamnica koji su za nas pripremili okrepljujući gulaš.
Tek nakon gulaša bili smo spremni za slaganje šatora. I to ponekad može biti mukotrpno (ono kad beskonačno dugo napuhavaš madrac dok ne shvatiš da je pun rupica jer su ga napali miševi, ili ono kad gledaš u rastavljene dijelove šatora i ne znaš odakle početi), ali ipak je na kraju zabavno jer su svi jedni drugima pomagali.
Bilo je tu od malih do kraljevskih šatora, neki su imali i posebne ukrase, poput LED lampica za
dodatnu čaroliju. Sve je bilo lako jer smo znali da nas na kraju čeka posebna nagrada. Naš Slavko počastio nas je raznobojnim koktelima, a i djeca su imala priliku kušati slatke crvene napitke s ledom i slamkama.
Zabava u dobrom raspoloženju trajala je do dugo u noć – uz pjesmu i ples, romantičnu zdravicu, ribolov na jezeru, pečenje marshmallowsa, jegermallowsa i špekmallowsa. Nakon svih uzbuđenja uslijedio je odmor pod zvijezdama. Noćnih posjetitelja iz šume nismo imali.
Nedjeljno jutro osvanulo je uz par kapi kiše i laganom naoblakom. Sklopili smo sve šatore i pripremili teren za Prve obiteljske olimpijske igre. Dva tima djece (Plavi i Crveni) natjecala su se u sljedećim disciplinama: ruksak-štafeta, bacanje loptica u čašu, balon-štafeta i lupanje („kresanje“) boce, a vrhunac natjecanja bila je ruksak-štafeta, s timom roditelja na jednoj strani, protiv tima djece na drugoj. Svi su
rezultati bili izjednačeni, tako da su svi timovi proglašeni pobjednicima.
Djeci su uručene zahvalnice i medalje za uspješno sudjelovanje na Olimpijadi, dok su neki članovi i vodiči sekcije dobili zahvalnice za poseban doprinos.
Na kraju smo Šatorijadu zaključili veselom proslavom i čak tri torte za Noin rođendan.

Što su na kraju rekli klinci – što im je bilo najbolje?
Marko – spavanje u šatoru
Irina – olimpijske igre
Lenina – olimpijske igre, planinarenje, dolazak na vrh planine
Vita – slaganje šatora
Jasna – gledanje s vidikovca, gušter u šumi
Iva – vidikovac i slikanje na vidikovcu
Noa – odbojka
Sara – stari grad i pečenje marshmallowsa
Sebastiano – lupanje boce, spavanje u šatoru, ma, sve mu se svidjelo!

I svi žele doći opet na Šatorijadu!
Ne samo klinci, nego svi mi.

Bio je ovo prekrasan vikend – malo planinarenja, malo starih zidina, malo vatre, malo igre, malo pomaganja bližnjima… Dok spavanje u šatoru uvijek ostaje jedno nezaboravno iskustvo.
I ovaj put, hvala od srca!

Esej napisala:
Sandra Miletić
8.7.2024.