Izvješće s izleta – Učka, Vojak, 14.09.2024.

Kiša pada cijelu noć. Ma što noć, kiša pada već cijeli tjedan. Ali naši vodiči Zvonko i Ana vide prozorčić
bezkišnog vremena i to baš tamo gdje su nas naumili odvesti ovu subotu. Na Učku, na vrh Vojak koji
ima respektabilnu visinu od 1401 metar. Nas 44 hrabrih u 6 sati smo već u busu i uz laganu glazbicu,
klimu koja nas grije-hladi pospavljujući putujemo kroz oblake i kišu. Do dolaska na početak današnje
staze na Poklonu, 922 m/m kiša prestaje. Temperatura je +7* C, ali znali smo da će tako biti. Dobro
smo odjeveni, a u ruksacima imamo sve ono „za svaki slučaj“. Odmah po dolasku (u 9,20) krećemo
na stazu. Staza nas vodi šumskim predjelima većinom bukve, kamenita je i cijelom svojom dužinom
zapravo ugodna. Prelazimo nekoliko puta preko ceste koja vodi sve do Vojaka. Naime, u blizini vrha
nalazi se telekomunikacijski toranj i vojni radar za nadzor zračnog prometa. Moramo se dignuti
„samo 479 m“. Nije to ništa za našu Obitelj, naš duh je vedar a tijela izdržljiva. Usput malo jela, malo
pića iz termosica ali i iz cijevi koja dolazi iz planine (izvorska voda), i već za 2 sata smo gore. Na vrhu je
kula Vojak što je najviši vrh Parka prirode Učka i najviši vrh Istarskog poluotoka. Izgrađena je 1911.
godine rukama planinara, zaljubljenika u prirodu (iz „Oesterreicerischer Turisten Club-a – Austro-
Ugarska monarhija) kamenom iz obližnjeg kamenoloma, kako bi se iskoristili prekrasni panoramski
pogledi. I danas smo u jednom času vidjeli Alpe, Kvarner, Istru, a za bolje vidljivosti može se vidjeti i
Velebit, Tršćanski zaljev, Julijske Alpe. Hladni vjetar skratio nam je boravak na vrhu, ali zaklonjeni u
zavjetrinu u slast smo pojeli ručak iz ruksaka. Još zajednička fotka i uz malo rosulje, opreznim
korakom, ovaj puta malo drugom, Poučnom stazom Plas, za dva sata stigli smo natrag na Poklon.
Većina se opredijelila za posjet Centru za posjetitelje gdje se može na suvremeni način saznati sve o
planini Učka, kuli Vojak, načinu dobivanja drvenog ugljena, sve o biljnom i životinjskom svijetu i još
puno toga. Zaista vrlo lijepo i edukativno. Manji dio je „grijao stolice“ (hvala Suzi na izrazu) u
planinarskom domu na Poklonu uz raznorazne okrijepe.

Svi smo uživali taj dan, cijeli dan, te dokazujemo da „nema lošeg vremena, samo loše opreme“. Naša
je oprema bila za peticu! Planinu treba doživjeti u svim uvjetima jer je tako bolje upoznajemo. A i
sebe bolje upoznajemo, učimo se ustrajnosti i savladavanju nepredviđenih i ponekad neugodnih
okolnosti koje nas svakako u životu posvuda vrebaju. Mi smo spremni. To dokazujemo svaki put kada
nešto baš nije bajno, a mi to savladamo. Planina nas čeka za sljedeći posjet. Veselimo se!!

Crticu pripremili baka Višnja i njen unučić
Noa

Zagreb, 22.09.2024.