Brač

Pripremila:  Božena Kralj-Vrsalović

klikni na album Božene K.V

Dana 16.rujna 2011 je 18 članova  Društva krenulo noćnim vlakom (22,30 ) iz Zagreba do Splita. Mira  Vuković je  uz pomoć  tajenice Društva, Andrijane Iličić organizirala  prijevoz do Splita i Supetra. Zbog  posebnih prometnih okolnosti-požara nedaleko Knina, bio je  prekinut promet  na pruzi,  pa su od Gospića  do Knina vozili autobusi oko 2 sata, ali smo ipak stigli na planirani trajekt u 9 sati za Supetar. Tu nas je čekao autobus sa vođom puta Boženom Kralj-Vrsalović i još pet planinara te mo prema planu krenuli  u Nerežišće, posjetili  atelje klesara Goića i poznatu crkvicu sv. Petra, a  nakon toga  se odvezli  do parkirališta iznad Pustinje Blaca.

S obzirom da je sunce dobrano  pripeklo,  Božena je donijela zaštitne kreme i svi su morali biti  „masni“ prije polaska na pješačenje. Trebalo je približno 40 min  hoda po dobro  označenom putu do poznatog samostana  popova glagoljaša koji je davne 1551 godine  biou toj pustinji ugrađen u pećini. Kao što je bilo i najavljeno, samostan –muzej je  bio zatvoren zbog odrona stijene prije dvije godine. Adaptacije su u tijeku, no bila je otvorena  suvenirnica sa  pivnicom, pa se našlo za svakog ponešto! Oko 14 sati smo nastavili busom put  prema vrhu Vidove gore, kroz  poznatu šumu crnog bora. U turističkom objektu, bivšem  planinarskom domu  “Vladimir Nazor “,  čekao nas je ručak – teleća i  povrtna juha. Svi smo bili iznenađeni  prilično visokim cijenama pića. Možda je i to jedan od razloga manjeg broja gostiju ove godine. Sakupljači žigova  su pri samom vrhu  udarili  žig  780 m, ali u ugostiteljskom objektu nije bilo žiga-  planinarske kuće. Također smo obišli i 12 m visoki križ na Vidovoj gori te uživali u prekrasnim pogledima na srednjo dalmatinske otoke i  Bol. Vrijeme  nas je zaista poslužilo, sunčano i vedro. Nakon toga krenuli smo u tipčno pastirsko etno selo Gažul(poznato po sajmu stoke i pripremi janjaca na ražnju), pa zatim u općinsko središte Selca. Simbol Selaca je kamen i tu smo  obišli  monumentalnu crkvu, koju zovu Bračka katedrala i park s bistama poznatih ličnosti.

Oko 18 sati  stigli smo u  Povlja, mjesto na sjevernoistočnoj strani Brača. Tu smo posjetili ostatke ranokrščanske bazilike iz 5-tog, te samostana iz 11-tog stoljeća poznatog po Povaljskoj listini i Povaljskom pragu. Nakon smještaja  u privatne apartmane,neki su se otišli okupati na obližnju plažu, a zatim je slijedila večera koju je organizirala  Božena  u dvoru svoje obiteljske kuće: sardele na žaru iz poznate povaljske  konobe „KALA“,   domaće crno vino od  vinara Tonka i domaće palačinke od Zrinke. Pohvala Miri Vuković  i Ani Tikulin koje  su ispekle oko 8o palačinki!!

Sljedeći dan u nedjelju, 18.9  smo u 7.30  krenuli prema Bolu i Murvicama. Petero planinara je ostalo u Bolu, a 19 je krenulo prilično strmim, nemarkiranim  putem  u Zmajevu špilju(380 m), obitavalište  popova glagoljaša iz  XV stoljeća. O tom vrijednom  spomeniku pećinskog samostanskog života pričao nam je  službeni vodič Zoran iz Murvica i vrlo zorno objasnio figure i skulpture u samoj špilji.Jedan sat nam je trebalo do špilje, no sa predavanjem, odmorom  i povratkom ukupno smo proveli  četiri sata na tom dijelu  Brača. Impresivan je bio povratak u selo Murvice kroz nove nasade vinograda u kamenu. Na kraju  pješačkog dijela našeg izleta sljedilo je nezaboravno kupanje i sunčanje na Zlatnom ratu, tako da smo svi poželjeli barem još koji dan ostati u pravom ljetnom „štimungu“.

No trebalo je stići u Supetar na trajekt u 19.30, pa na vlak za Zagreb. Iako se ponovio  prijevozni pretovar Knin-Gospić i dvosatno čekanje na stanici

u hladnom  Gospiću, dojmovi sa  ovog dvodnevnog izleta ostali su svima  u trajnom sjećanju uz želju da se kruženje  po  Braču ponovi i sljedeće godine.