Pripremila: Božena Kralj-Vrsalović
Dana 16.rujna 2011 je 18 članova Društva krenulo noćnim vlakom (22,30 ) iz Zagreba do Splita. Mira Vuković je uz pomoć tajenice Društva, Andrijane Iličić organizirala prijevoz do Splita i Supetra. Zbog posebnih prometnih okolnosti-požara nedaleko Knina, bio je prekinut promet na pruzi, pa su od Gospića do Knina vozili autobusi oko 2 sata, ali smo ipak stigli na planirani trajekt u 9 sati za Supetar. Tu nas je čekao autobus sa vođom puta Boženom Kralj-Vrsalović i još pet planinara te mo prema planu krenuli u Nerežišće, posjetili atelje klesara Goića i poznatu crkvicu sv. Petra, a nakon toga se odvezli do parkirališta iznad Pustinje Blaca.
S obzirom da je sunce dobrano pripeklo, Božena je donijela zaštitne kreme i svi su morali biti „masni“ prije polaska na pješačenje. Trebalo je približno 40 min hoda po dobro označenom putu do poznatog samostana popova glagoljaša koji je davne 1551 godine biou toj pustinji ugrađen u pećini. Kao što je bilo i najavljeno, samostan –muzej je bio zatvoren zbog odrona stijene prije dvije godine. Adaptacije su u tijeku, no bila je otvorena suvenirnica sa pivnicom, pa se našlo za svakog ponešto! Oko 14 sati smo nastavili busom put prema vrhu Vidove gore, kroz poznatu šumu crnog bora. U turističkom objektu, bivšem planinarskom domu “Vladimir Nazor “, čekao nas je ručak – teleća i povrtna juha. Svi smo bili iznenađeni prilično visokim cijenama pića. Možda je i to jedan od razloga manjeg broja gostiju ove godine. Sakupljači žigova su pri samom vrhu udarili žig 780 m, ali u ugostiteljskom objektu nije bilo žiga- planinarske kuće. Također smo obišli i 12 m visoki križ na Vidovoj gori te uživali u prekrasnim pogledima na srednjo dalmatinske otoke i Bol. Vrijeme nas je zaista poslužilo, sunčano i vedro. Nakon toga krenuli smo u tipčno pastirsko etno selo Gažul(poznato po sajmu stoke i pripremi janjaca na ražnju), pa zatim u općinsko središte Selca. Simbol Selaca je kamen i tu smo obišli monumentalnu crkvu, koju zovu Bračka katedrala i park s bistama poznatih ličnosti.
Oko 18 sati stigli smo u Povlja, mjesto na sjevernoistočnoj strani Brača. Tu smo posjetili ostatke ranokrščanske bazilike iz 5-tog, te samostana iz 11-tog stoljeća poznatog po Povaljskoj listini i Povaljskom pragu. Nakon smještaja u privatne apartmane,neki su se otišli okupati na obližnju plažu, a zatim je slijedila večera koju je organizirala Božena u dvoru svoje obiteljske kuće: sardele na žaru iz poznate povaljske konobe „KALA“, domaće crno vino od vinara Tonka i domaće palačinke od Zrinke. Pohvala Miri Vuković i Ani Tikulin koje su ispekle oko 8o palačinki!!
Sljedeći dan u nedjelju, 18.9 smo u 7.30 krenuli prema Bolu i Murvicama. Petero planinara je ostalo u Bolu, a 19 je krenulo prilično strmim, nemarkiranim putem u Zmajevu špilju(380 m), obitavalište popova glagoljaša iz XV stoljeća. O tom vrijednom spomeniku pećinskog samostanskog života pričao nam je službeni vodič Zoran iz Murvica i vrlo zorno objasnio figure i skulpture u samoj špilji.Jedan sat nam je trebalo do špilje, no sa predavanjem, odmorom i povratkom ukupno smo proveli četiri sata na tom dijelu Brača. Impresivan je bio povratak u selo Murvice kroz nove nasade vinograda u kamenu. Na kraju pješačkog dijela našeg izleta sljedilo je nezaboravno kupanje i sunčanje na Zlatnom ratu, tako da smo svi poželjeli barem još koji dan ostati u pravom ljetnom „štimungu“.
No trebalo je stići u Supetar na trajekt u 19.30, pa na vlak za Zagreb. Iako se ponovio prijevozni pretovar Knin-Gospić i dvosatno čekanje na stanici
u hladnom Gospiću, dojmovi sa ovog dvodnevnog izleta ostali su svima u trajnom sjećanju uz želju da se kruženje po Braču ponovi i sljedeće godine.