Nakon više od pola godine intenzivnog rada na organizaciji i promidžbi godišnjeg izleta, nakon što je prijavljivano skoro 40 sudionika, a otkazivalo skoro do zadnjeg dana 20 ljudi, ipak smo 14. VII u 00.05h krenuli na put. Sveukupno 22 sudionika uključivši glavnog organizatora g. Ivana Črljenca, vlasnika agencije Euforija i vozača i nas dvoje vodiča – Višnju Krznarić i moju malenkost. Minibusom smo putovali autoputom do Goričana, te zatim do Budimpešte. Odande na sjever do slovačke granice i dalje do Banske Bistrice.Tamo smo ostali oko tri sata uz razgled starog dijela grada i kupnju potrebnih stvari u robnoj kući. U nastavku smo putovali do gradića Poprada i u podnožje Visokih Tatra do gradića Nove Lesne i našeg hotela Euforia. To je vrlo ugodan hotelčić s tri zvjezdice, srdačnim osobljem, dobrim sobama i odličnom prehranom koja je dogovorena na bazi polupansiona i buffeta. Čak smo dobili samo za našu grupu na uporabu posebnu salu za blagovanje, dogovore, i

zabave. Taj dan smo još malo razgledali gradić. Sutradan, u nedjelju, krenuli smo na prvu veliku planinarsku turu – na najzapadniji vrh Visokih Tatra, Krivan, 2494 m. Odvezli smo se do lokaliteta Tri studnički, podijelili na grupe A i B i krenuli na turu. Grupu A je po dogovoru preuzela Višnja s planom uspona na Krivan jugozapadnom stazom i silaskom južnom do Štrbskog plesa. Ja sam preuzeo grupu B, te smo Tatranskom transverzalom otišli oko Krivana, preko lijepog jezerca Jamskog plesa do Štrbskog plesa, gdje nas je čekao bus i gdje smo dočekali grupu A. Ovdje se mogu za ilustraciju vidjeti slike s puta i prvog dana. Drugi dan u ponedjeljak je bio planiran uspon na Predne Solisko, međutim zbog stalne jake kiše, nije bilo moguće ostvariti taj uspon, pa smo u zamjenu otišli na obilazak lijepog jezera Štrbskog plesa i posjet trgovinama planinarske opreme gdje su si je pojedinci dopunili. U utorak je bio organiziran izlet u Malu Studenu dolinu. Odvezli smo se do Starog Smokovca, a odatle uspinjačom na lokalitet Hrebienok. Tu sam poveo grupu A prema Zamkovskoj chati (pl. kući), i od nje Malom Studenom dolinom do kraja uz uspon do

Teriho chate na 2015 m. Višnja je grupu B odvela do Zamkovske kuće i nekoliko njih kroz dolinu do podnožja uspona na Teriho chatu. Slike s izleta su . U srijedu sam predvidio turistički izlet do obližnjih najvećih slovačkih znamenitosti pod zaštitom UNESCa. To su u starom srenjevjekovnom gradiću Levoči, u gotičkoj crkvi sv. Jakoba najveći drveni izrezbareni pozlaćeni oltar na svijetu, viši od 18 i širi od 6m, i malo dalje najveća slovačka srednjevjekovna utvrda Spiški grad. U njemu je i muzej, zatim je moguć razgled zidina i najviše branič-kule, te prisustvovanje kostimiranom igrokazu iz srednjeg vijeka. Nakon toga smo otišli na ručak u nedaleki hotel Plejsy uz rekreaciju nakon toga.U četvrtak je bio predviđen treći veliki planinarski izlet – na poznati vrh Rysy. Odvezli smo se do Štrbskog plesa. Grupu A smo poveli ja i Višnja, a grupu B je preuzeo Črljenec. Od Štrbskog plesa smo išli na Popradsko pleso, te od njega Mengusovskom dolinom do odvojka za Rysy. Slijedio je uspon do Žabjih plesa, zatim preko lancima osiguranog stjenovitog skoka do chate pod Rysmy na 2250m – najviše slovačke pl. kuće, te odavde na sam vrh. Vrh je zapravo dvojni – sjverni nešto niži (2499m) je na granici s Poljskom, te je ujedno i najviši vrh Poljske, a južni, nešto viši (2503m) nije markiran i na njega se treba malo uzverati. Slikali smo se na vrhu (kao i na Krivanu) sa

hrvatskom zastavom i društvenom zastavicom. Nakon odmora na domu vratili smo se istim putem natrag pri čemu nas je obilno počastilo nevrijeme s tučom. U autobus smo se ukrcali nakon punih 12 sati ture. U busu nas je dočekala grupa B koja je otišla do Popradskog plesa i obližnjeg spomen-groblja poginulima i umrlima na Visokim Tatrama. . U petak je preostao izlet na još jednu obližnju zanimljivost i znamenitost – Beliansku špilju, treću po veličini u  Slovačkoj. Odvezli smo se do Tatranske Kotline, otkuda ima pola sata uspona do ulaza u špilju. Ulazi se i razgledava svakih sat vremena u vođenim grupama. Slikanje je moguće samo uz posebnu dozvolu koja se naplaćuje 10€.

Nakon razgleda vratili smo se do Tatranske Lomnice na razgled i ručak, a jedino je naša Božena otišla razgledati muzej TANAPa – Tatranskog nacionalnog parka. Zadnji dan, u subotu proveli smo u vožnji do Zagreba uz usputno trosatno razgledavanje nekih zanimljivosti Budimpešte. (za detaljni razgled obratiti se treba g. Črljencu). Kod Lisinskog i našeg društva dočekali su nas najbliži. Možemo reći da je sveukupno ovaj prvi organizirani izlet našeg društva u Visoke Tatre prošao na opće zadovoljstvo odlično.