Na ovaj predivan izlet krenuli smo iz Zagreba, nažalost, sa dva sata zakašnjenja i to zbog kvara na autobusu. No, optimizam i dobra volja nas nisu napuštali pa smo tako po dolasku u selo Gornje Sitno napustili autobus i krenuli na našu turu do doma Umberto Girometa. Po dolasku na dom i rasterećenja od viška stvari u 15.30 krenuli smo prema skloništu “Kontejner”.Nakon 40 minuta tu smo  se već i odmorili te pričekali ostatak ekipe. Od tada se slabija grupa odvojila te otišla samo do prijelaza Ljuto kame te se vratila na dom. Ostatak ekipe je nastavio grebenskim putem po strmoj i kamenitoj stazi do najvišeg vrha “Veliki kabel”, gdje smo nakratko uživali. Počela je lagana kišica i morali smo dalje. Veća se grupa odvojila i ubrzala te se spustila na dom, dok smo nas četvero uz veliki oprez (vrlo opasno zbog kiše) popeli se do Vickovog stupa, te se strmijim putem spustili oko 20.30 na dom. Jako zadovoljni, nakon dobre večere i hladne pivice te ugodnog druženja, otišli smo na spavanje.

U jutro buđenje u 6, te nakon doručka u 7.15 krenuli prema Lugarnici.Vesela se kolona rastegnula, te smo se podijelili u nekoliko skupina. Najbrža skupina je otišla preko Lugarnice, a zatim na vrh Ljubljan te grebenom do Vickovog stupa a nakon toga na dom. Druga se grupa nakon odmora na lugarnici vratila u dom, a dok je moja avaturistički nastrojena grupa nastavila  krševitim Mosorom.Prvo smo preko dolca obišli ostatke pastirskih stanova, te pronašli prvu štampariju “Slobodne dalmacije”. Nakon toga smo se popeli do planinarske kuće “Lugarnice” gdje smo se odmorili i uživali u suncu i pogledima na more, otoke, Split, Kaštela,….. Nastavili smo usponom na vrh Ljubljan, gdje smo uživali u delicijama koje smo nosili sa sobom.I dok si trepnuo okom vrijeme se približilo polasku kući pa smo se morali vratiti na dom, na koji smo stigli s vrha samo za 70 minuta. Uz zasluženu hladnu pivicu oprostili smo se sa domarom Špirom, te se spustili do busa. U Zagreb smo stigli zadovoljni učinjenim putom oko 22 sata.

vođa puta Dado Ulipi