Petodnevni prvosvibanjski pohod na Mljet je od 27.4. do 1.5.2013. organiziralo Planinarsko društvo Mljet iz Goveđara. Putovalo se sa dva autobusa iz Zagreba, a HPD Željezničar se priključilo sa 31 članom. Desetsatno putovanje do Mljeta prekidali smo na stajalištima kod Macole, u Neumu i Stonu. Srednjovjekovni gradić Ston, nas je posebno impresionirao svojim poznatim najdužim kamenim zidom(5,5 km) u Europi, starim kućama i uskim uličicama. Nakon Stona je uslijedila vožnja do trajektne luke Prapratno na Pelješcu, odakle smo za 45 min stigli u pristanište Sobru na Mljetu, a uskoro i do hotela Odisej u Pomeni. Smještaj odličan, hrane u izobilju, piće dobrodošlice uz ugodno pjevanje klape „Kurenat“ i otvaranje izložbe Nenada Opačića „Mljetske vedute“. S obzirom na dugo putovanje, ranije smo otišli na počinak i opijeni poznatom blagom klimom ovog podneblja, spavali ko’ bebe.
28.4.Sunčano jutro nas je pozdravilo s prekrasnim pogledom na zeleno plavu pomensku uvalu zaštićenu četirima otočićima. Glavni organizator i odličan poznavatelj povijesti Mljeta, prof.Marin Perković je sa svojom obitelji, vrlo dobro osmislio naše kruženje po dobro markiranim otočkim stazama. Prema hodačkim mogućnostima i afinitetima podijelili smo se u dvije grupe. Prvi je dan , jedna krenula preko Janika do otočića sv.Marije(2,5h hoda), a druga preko Polača (mjesta poznatog po zidinama rimske palače i ljetnikovca iz 3.stojeća), na vidikovac Montokuc (253m), pa švicarskim putem do pristaništa za prijevoz na otočić sa crkvom sv.Marije i benediktinskim samostanom(3,5h). Tu smo svi zajedno saznali što se događalo od vremena drevnih Ilira, kako je dograđivana crkva od XII st. nadalje i da se na ovo sveto mjesto hodočastilo kroz stoljeća. Među mnogima otočić su posjećivali i pripadnici bosanske kraljevske obitelji o čemu svjedoći grob Stjepana Tomaša, sina bosanskog kralja. Vraćanjem otočića i posjeda biskupiji dubrovačkoj 1998 g počela je obnova, koja traje već godinama, a prema mišljenju Ministarstva kulture to je jedan od najvrijednijih spomenika romaničke kulture u Hrvatskoj.
Iako se prema programu u crkvi trebala održati Sv.misa, a u samostanu izložba o ljekovitom i zaštićenom bilju, nismo bili te sreće. No zato smo imali priliku u obližnjem restoranu popiti najskuplju kavu na Mljetu(15kn). Večer smo proveli uz toplinu boja galerije Nenada Opačića u „staroj skuli“ u Goveđarima, prepoznavajući neke od naslikanih motiva… Tu je prikazana i projekcija fotografija sa prošlogodišnjeg mljetskog pohoda i uz vesele komentare prepoznali smo nekolicinu naših članova. Večer je u hotelu završila u plesnom ritmu.
Sljedeće jutro 29.4. jedna je grupa krenula preko Blata po Mljetskoj planinarskoj obilaznici (Mokri do-Do-Mrčenski križ-Babino polje- 4 h), a druga izravno u Babino polje, najveće mjesto na otoku. Uz degustaciju maslinovog ulja, slanih sardela i vina u privatnoj etno kući, te dobroj kavici u cafeu „Komarac“ s lijepim pogledom na mljetske uvale, vrijeme nam je prebrzo prošlo.
Po povratku u hotel većina se ispružila na obližnjem kupalištu sakupljajući energiju za večernji zabavni program. Nekolicina se i okupala.Sigurna sam, da ne ćemo zaboraviti predivne zalaske sunca s hotelske terase i bučno kruženje galebova.
30.4. U 8 sati jedna je grupa krenula na obilazak Odisejeve spilje i zahtjevniji uspon na Veliki grad(514m) te obilazak pješčane plaže Saplunare. S obzirom na poznatu legendu da je na tom dijelu otoka uzburkano more izbacilo starogrčkog junaka Odiseja, a potom i apostola Pavla, to je odredište bilo atraktivan cilj, ali smo zaključili, da se na taj izlet prekasno krenulo s obzirom na jačinu sunca. Od sudionika smo čuli da je bilo dosta usputnog odustajanja, padanja i čekanja. Druga je grupa u svojem aranžmanu krenula u šetnju oko Malog i Velikog jezera, pa do Babinih kuća na kupanje. Nezaboravne će nam ostati slike povinutih alepskih borova nad jezerom i raznolikost vegetacije i zaštićenog bilja. Tu smo saznali da mljetska jezera nisu jezera u pravom smislu, već neobičan morski zaljev nastao potapanjem triju krških udolina nakon ledenog doba. Morske struje tu igraju značajnu ulogu i u jezerima obitavaju različite ugrožene i zaštićene vrste. S obzirom da je obala razvedena i vrlo plitka mogli smo prostim okom vidjeti i snimiti neke od tih vrsta. Mljet je u pravom smislu nacionalni park i većina je zaključila da ga ponovo trebamo posjetiti.
1.5. Zadnji dan našeg boravka na Mljetu smo proveli šetajući do pristaništa- Parka,gdje se nalaze biste akademika Cvite Fiskovića i Branimira Gušića, osoba zaslužnih za proglašenje Mljeta nacionalnim parkom.Tu smo pozirali za zajedničku fotografiju, oprostili se od čarobnih mirisa i zelenih nijansi Mljeta i krenuli autobusom u Sobru na odličan riblji ručak. Sretni i puni dojmova zahvalili smo se našem glavnom i neumornom organizatoru Marinu, ukrcali se na trajekt i sada već poznatim putem krenuli natrag za Zagreb.
Na kraju moram spomenuti nemio događaj na odmorištu hotela „Orka“ u Neumu. Izgubila sam fotoaparat i svi smo bili žalosni, jer sam najviše fotografirala za arhivu i prezentaciju u našem Društvu. No sve je dobro što se dobro svrši. Zahvaljujući poštenom nalazniku i ljubeznim direktorima hotela Tihomiru i Josipu , fotoaparat je već idući dan poslan redovitom autobusnom linijom Croatia busa u Zagreb, a fotografije su priložene uz ovaj izvještaj. Hvala svima koji su nam uljepšali ovo putovanje i doviđenja nezaboravni MLjETE !
Sastavila: Božena Kralj-Vrsalović