POHOD NA MLJET

klikni na sliku za pregled albuma

Petodnevni  prvosvibanjski pohod na Mljet  je od 27.4. do 1.5.2013.  organiziralo  Planinarsko društvo Mljet iz Goveđara.  Putovalo se sa dva autobusa iz  Zagreba, a HPD Željezničar se priključilo sa 31 članom. Desetsatno putovanje do Mljeta  prekidali smo na stajalištima kod Macole, u Neumu i Stonu. Srednjovjekovni gradić  Ston, nas je posebno impresionirao  svojim poznatim najdužim kamenim zidom(5,5 km) u Europi, starim kućama i  uskim uličicama. Nakon Stona je uslijedila vožnja do trajektne luke  Prapratno  na Pelješcu, odakle smo za  45 min stigli  u pristanište Sobru na Mljetu, a  uskoro i do hotela Odisej u Pomeni. Smještaj odličan, hrane u izobilju, piće dobrodošlice uz ugodno  pjevanje klape „Kurenat“ i otvaranje izložbe Nenada Opačića „Mljetske vedute“. S obzirom na dugo putovanje, ranije smo  otišli na počinak i opijeni poznatom blagom klimom ovog podneblja, spavali ko’ bebe.

28.4.Sunčano jutro nas je pozdravilo s prekrasnim pogledom na zeleno plavu pomensku  uvalu zaštićenu  četirima otočićima. Glavni organizator  i odličan poznavatelj povijesti Mljeta,  prof.Marin Perković je sa svojom obitelji, vrlo dobro  osmislio  naše kruženje po dobro markiranim otočkim stazama. Prema hodačkim mogućnostima i afinitetima podijelili smo se u dvije grupe. Prvi je dan , jedna  krenula preko Janika do otočića sv.Marije(2,5h hoda), a druga preko Polača (mjesta poznatog po zidinama rimske palače i ljetnikovca iz  3.stojeća), na vidikovac Montokuc (253m), pa  švicarskim putem do pristaništa za prijevoz na otočić sa crkvom sv.Marije i benediktinskim samostanom(3,5h). Tu smo svi zajedno saznali što se događalo od vremena drevnih Ilira, kako je dograđivana  crkva od  XII st. nadalje i da se na  ovo sveto mjesto hodočastilo kroz stoljeća. Među mnogima otočić su posjećivali i pripadnici  bosanske kraljevske obitelji o čemu svjedoći  grob Stjepana Tomaša, sina bosanskog kralja. Vraćanjem otočića i posjeda biskupiji dubrovačkoj 1998 g počela je obnova, koja traje već godinama, a prema mišljenju  Ministarstva kulture to je jedan od najvrijednijih  spomenika romaničke kulture u  Hrvatskoj.

Iako se prema  programu u crkvi trebala održati  Sv.misa, a u samostanu  izložba o ljekovitom i zaštićenom bilju, nismo bili te sreće. No zato smo imali priliku u obližnjem restoranu popiti  najskuplju kavu na Mljetu(15kn). Večer smo proveli uz toplinu boja galerije Nenada Opačića u  „staroj skuli“ u Goveđarima, prepoznavajući  neke od naslikanih motiva…  Tu je  prikazana i  projekcija fotografija sa prošlogodišnjeg mljetskog pohoda i uz vesele komentare prepoznali smo  nekolicinu naših članova. Večer je u hotelu završila u plesnom ritmu.

Sljedeće jutro 29.4. jedna je grupa krenula preko Blata  po Mljetskoj planinarskoj obilaznici (Mokri do-Do-Mrčenski križ-Babino polje- 4 h), a druga izravno u Babino polje, najveće  mjesto na otoku. Uz degustaciju maslinovog ulja, slanih sardela i vina u privatnoj etno kući, te dobroj kavici u cafeu „Komarac“ s  lijepim pogledom na mljetske uvale, vrijeme nam je prebrzo prošlo.

Po  povratku u hotel  većina  se ispružila na obližnjem kupalištu sakupljajući energiju za večernji zabavni program. Nekolicina se i okupala.Sigurna sam, da  ne ćemo zaboraviti  predivne  zalaske sunca s hotelske terase i  bučno kruženje galebova.

30.4. U 8 sati  jedna  je grupa krenula na obilazak Odisejeve spilje i zahtjevniji uspon na Veliki grad(514m) te obilazak pješčane plaže Saplunare. S obzirom na poznatu legendu da je na tom dijelu otoka uzburkano more izbacilo starogrčkog junaka Odiseja, a potom i apostola Pavla, to je odredište bilo atraktivan cilj, ali smo zaključili, da se na taj izlet prekasno krenulo s obzirom na jačinu  sunca. Od sudionika smo čuli da je  bilo dosta usputnog odustajanja, padanja i čekanja. Druga je grupa u svojem aranžmanu krenula u šetnju oko Malog  i Velikog  jezera, pa do Babinih kuća na kupanje. Nezaboravne će nam ostati slike  povinutih alepskih borova nad jezerom i raznolikost vegetacije i zaštićenog bilja. Tu smo saznali da mljetska jezera nisu jezera u pravom smislu, već neobičan morski zaljev nastao potapanjem triju krških udolina nakon ledenog doba. Morske struje tu igraju značajnu  ulogu i u jezerima obitavaju različite ugrožene i zaštićene  vrste. S obzirom da je obala razvedena i  vrlo plitka mogli smo prostim okom vidjeti i snimiti neke od tih vrsta.  Mljet je u pravom smislu nacionalni park i većina je zaključila da  ga ponovo trebamo  posjetiti.

1.5. Zadnji dan našeg boravka na Mljetu smo proveli šetajući do pristaništa- Parka,gdje se nalaze biste akademika Cvite Fiskovića i  Branimira Gušića, osoba zaslužnih za proglašenje Mljeta nacionalnim parkom.Tu smo pozirali za  zajedničku fotografiju, oprostili se od čarobnih mirisa i  zelenih nijansi Mljeta i  krenuli  autobusom u Sobru na odličan riblji ručak. Sretni i puni dojmova zahvalili smo se našem glavnom i neumornom organizatoru Marinu, ukrcali se na trajekt i  sada već poznatim putem krenuli natrag za Zagreb.

Na  kraju moram spomenuti nemio događaj na odmorištu hotela „Orka“ u Neumu. Izgubila sam fotoaparat i svi smo bili žalosni, jer sam najviše fotografirala za arhivu i prezentaciju  u našem Društvu.  No sve je dobro što se dobro svrši. Zahvaljujući poštenom nalazniku i ljubeznim direktorima hotela Tihomiru  i Josipu , fotoaparat je već idući dan poslan redovitom autobusnom linijom Croatia busa u Zagreb,  a fotografije su priložene  uz ovaj izvještaj. Hvala svima koji su nam uljepšali ovo putovanje i doviđenja nezaboravni MLjETE !

Sastavila: Božena Kralj-Vrsalović