PONIKVE – RISNJAK

SUBOTA, 09. VELJAČA 2013.

Utorak, 5. 02. 2013., dvorana za sastanke HPD-a Željezničar, hrpa planinara, zvuk zvonca, dnevni red, izviještaji tko je gdje bio, kamo se ide. Među „izviještačima“ bil je i Mladen koji je onak uz put rekao da planira prošetati Vegu (u prijevodu to znači da će se hodati ). Potom neformalni razgovori i dogovori. I tako je bez nekog velikog planiranja, spontano, zahvaljujući ponajprije Mladenu Grandioznom Stankoviću isplaniran i ostvaren ovaj današnji izlet.

klikni na sliku za pregled albuma

Na okupljanje u Savskoj pristiglo je 14 zainteresiranih planinara i planinarki plus naravno i Vega.

Zrno razgovora, a potom u aute pa preko Gajnica Zelenom magistralom do njenog kraja na livadi Ponikve gdje smo na velikom proširenju parkirali automobile. Po izlasku iz auta dočekao nas je na podlozi led, a pluća su se napunila hladnim zrakom. Kape na glavu u sekundi, brzo navlačenje gamaša kako bi se što prije stavile rukavice, štapovi u ruke, a onda je uslijedilo fotografiranje hrpe drhtavih planinara i planinarki na livadi Ponikve. Grandiozni kaže pokret pa kod betonskog stupa na kojem je smjerokaz krećemo na stazu. Laganini, staza je prekrivena snijegom, Mladen na čelu kolone, na začelju je Nada. Zbog radi velikog snijega na pojedinim mjestima skrećemo sa staze među drveće te se krećemo poput skijaša između zastavica. Bitna razlika je u tome što smo se mi umjesto zastavica kretali između drveća koje je tvrđe i nepomično (za razliku od skijaških zastavica). Dio staze paralelan je uz potok, a prošli smo i pored Janbrišakovog vrela. Staza potom  skreće oštro desno pa niz strminu dolazimo do slapa Sopot.

Slap “Sopot” visine 9 m najveći je slap na Medvednici. Nalazi se na potoku Vrapčak.

Na kamenu na jednoj strani drvenog mosta je kontrolna točka 7  Vrapčanske obilaznice. Zimi kada se zaledi služi kao ledeno-alpinističko vježbalište, sada nije bio zaleđen.

Uz zvuk slapa nakratko smo se okrijepili. Vodič nam je najavio uspon što je većina od nas shvatila kao uputu da skine jedan sloj odječe.

Uslijedio je uspon kroz šumu poznatu pod nazivom Vrapčeva gora. O imenu bi se dalo raspravljati jer sumnjam da je itko vidio ma i pero od vrapca. Nekolicina se pri usponu složila s nazivom „hipodrom“. Naime osim na stazi je bilo puno grana te je bilo dosta preskakanja, ali i saginjanja i provlačenja. To i strmina zagrijalo nas je bolje od radijatora te smo svi bili rumeni ko rumene jabuke. Vodič Mladen nas je upoznao sa nazivom ove trase – Bespuća!

Uslijedila je moglo bi se reći šetnja uz lagani uspon. Ovdje ću citirati vodiča koji vjerojatno jedino zna gdje je počela  Grajfova kopanja i gdje smo prešli  Pašerov prevjes. Uz stazu smo prošli pored odmorišta s nadstrešnicom koje je bilo pokriveno snijegom. Na stazi je bilo snijega kao u priči te je staza zbog njega bila zahtjevnija nego kada snijega nema. A mi smo naravno bili sporiji! Toliko o vremenskim odrednicama koje govore o tome koliko treba do xy točke.

U oba smjera smo nekoliko puta prelazili preko potoka , u donjem dijelu Vrapčak i u gornjem dijelu Mikulić sa njihovim pritocima.

No i usponu je došao kraj, kroz zrak je prošao miris kuhinje,a mi smo se našli ispred planinarskog doma Risnjak.

Planinarski dom Risnjak (724 m) lijepa je prizemnica s kuhinjom, dvije blagovaonice te dvije spavaonice, a smještena je na malom šumskom proplanku u području

Pongračeva. Na terasi ispred doma nalaze se klupe i stolovi. Cestovni prilaz je odvojkom sljemenske ceste koji počinje 200 m iza Sv. Jakoba.

INFO

otvoren vikendom
opskrbljen pićem i jelom
Mjesta za noćenje 10
upravlja PD Risnjak, Zagreb
info Tihomir Kruhonja 098/1351-485
Mirko i Natalija Radaušić 01/3455-259

U domu smo zatekli dosta planinara, ali bilo je mjesta i za nas te smo se smjestili. Do tada prazan stol se odmah pretvorio u „švedski“ stol na kojem nije bilo čega nije bilo: od francuske salate do špeka i čvaraka te palačinki. Domsko kuhano vino je zagrijalo iznutra, a svaka pohvala za orahnjaču. Mislim pri tome na pravu pravcatu orahnjaču, a ne na Mladenovu tekuću.

Uslijedio je pokret. Vani nas je dočekala zima, osobno sam na sebi imao sve što sam mogao obući, ali mi je svejedno bilo hladno do same koštane srži. Evo dok tipkam osjećam kako mi je hladno tada bilo. Grandiozni ne bi bio grandiozni kada pohod ne bi bio grandiozan. Naime dio trase koju je vodič izabrao toga dana nitko nije koristio tako da smo se vrlo brzo ugrijali, svi koji znaju što znači kada ti noga propada kroz snijeg znaju kako je to izgledalo, a pisac ovih redaka je skinuo jaknu (nema više zime). Put nas je dalje vodio preko livade Falat do Bistranskog sedla. Na tom sedlu na začelju kolone Nadu je zajahao grč u nozi pa smo pričekali da magnezij proradi te se nastavili spuštati. Uslijedila je može se reći lagana, ali dugotrajna hodnja tijekom koje nismo sreli ni psa. I kada su se možda neki već zapitali idemo li mi možda u nepoznato sreli smo vlasnicu i njenog psa. Kada smo se vratili do naših automobila Davor Gojzek Oršanić nas je sve skupa izvijestio da smo prošli 22.1  km (vidi dolje link na trasu). Sam izlet je trajao oko 8 sati.

Umorni, ali zadovoljni potrpali smo se u aute pa krenuli svojim domovima.Na izletu su sudjelovali slijedeći planinari i planinarke:Boris Lesac,  Davor Gojzek Oršanić, DIJANA PETRAK,  Duška Marcić Svilar, Ester Stanković, Helena Šestić Stiperski, Mladen Grandiozni Stanković, Nada Batinica,  Neven Martinis,   Nikolina Kovačević, Sanja Hajman, Tanja Buzina,  Zlatko Stracenski, ŽELJKA ĐENADIJA, Željko Gojzek Brdal.

Za nama i pred nama su se kretali i visokogorci Maja, Alen i Bruno.

Autor izviještaja:

Željko Gojzek Brdal

Grafički prikaz trase planinarenja s korisnim dodatnim informacijama

http://www.endomondo.com/workouts/157912051/238390

grafička obrada i prikaz trase:

Davor Gojzek Oršanić,

Fotografije snimili: svi koji su bili u mogućnosti