Drugi izlet OPŠ: Osorčica

Izlet na Osorčicu

U subotu 19.3. bili smo na drugom planinarskom izletu. Ovog puta išli smo na Osorčicu na Malome Lošinju, a za razliku od prošlog puta, vrijeme je bilo vedro i sunčano.

Nas pedesetak planinara i psi Alba, Brina i Tuli krenuli smo iz Zagreba u 5.40, umjesto u 5.30 zahvaljujući malom kašnjenju nekih (nomina sunt odiosa), za koje se ovim putem još jednom ispričavam(o). 😀

 

 

 

 

 

 

 

 

Uz kratko stajanje zbog osvježavanja na Ravnoj Gori, stižemo u Valbisku na Krku oko 8.45 i ukrcavamo se na trajekt u 9.15. Za vrijeme vožnje namještamo svježe kupljene bafove i snatrimo o danu kad ćemo imati svu opremu koju smo vidjeli na prethodnom predavanju.

Uskoro stižemo na Cres te se vozimo busom do Lošinja gdje se iskrcavamo u Nerezinama odakle i kreće naš put markiranom stazom prema vrhu Osorčice. Na čelu grupe bio je Mladen, a na kraju Irena i Lili.

(prije uspona, Nerezine)

Pratimo stazu koja se blago uspinje između suhozida sa čijih su strana nekadašnji maslinici, danas prilično obrasli u nisko raslinje. Uskoro izlazimo s te stazice na mjesto odakle se već pruža odličan pogled, a potom nastavljamo put gore kroz borovu šumu. Putem nailazimo na dosta borova prelca, što na tlu, što na stablima.

 

 

 

 

 

 

 

Uz jedan kratki odmor, penjemo se dalje i oko 12 sati stižemo do vrha Sv.Mikula gdje se nalazi kapelica za zavjetovanje pomoraca i putnika (Sv. Nikola, a u lokalnome govoru – Mikula) koja je sagrađena u 14. stoljeću. S tog se vrha pruža predivan pogled na cresko-lošinjski arhipelag, Istru, a čak se vidi i Velebit. Tu se zadržavamo neko vrijeme zbog odmora, okrepe, fotkanja i uzimanja žiga za knjižice.

(putokaz prije vrha Sv.Mikula) (kapelica Sv. Mikula)

(pogled s vrha)

Nakon zadržavanja na Sv. Mikuli nastavljamo dalje po krševitom terenu do najvišeg vrha Televrin (588 metara) gdje je izgrađen geodetski stup.

Od vrha Televrina staza se spušta prema planinarskome domu „Gaudent“. Taj dio puta nešto je suroviji budući da je jako kamenit i krševit te je na jednom  malom dijelu puta sajla za lakši prolazak.

Nakon toga slijedi dionica puta koja je uglavnom stalno spuštanje te nešto prije 15 h stižemo do planinarskog doma „Sveti Gaudent“. Dom je bivša talijanska vojna karaula koju je preuredio HPD iz Maloga Lošinja, a dobio je ime po srednjovjekovnom osorskom biskupu i svecu koji je umro godine 1050.

Prema legendi, biskup je bio istjeran iz grada, pa se skrivao u špilji na Osorčici gdje je prokleo sve zmije otrovnice (zaista i danas na otoku nema zmija).

Dom se nalazi na 274 m nadmorske visine. Tu se nešto dulje zadržavamo, ručamo, pijemo kavu, odmaramo se i osvježavamo za dalje.

Nakon ručka i kave, svi vadimo svoje zamke i Mladen nas uči kako načiniti dva nova čvora – lađarac i polulađarac.

Poslije toga pospremamo za sobom, pozdravljamo se s domaćinima planinarskoga doma, Petar nas broji 😀 te krećemo dalje – spuštamo se u Osor.

Prvi dio puta je makadam i nisko raslinje, a na kraju je opet puteljak omeđen suhozidom. Na putu dolje nailazimo na simpatične znakove i markacije u obliku srca.

Oko 17. 30 h pristižemo u Osor.

Tu se nakon kraćeg odmora ukrcavamo u autobus, vozimo dalje do trajekta, pa do Krka i krećemo natrag prema Zagrebu. Na putu do Zagreba spavamo i stižemo oko 22.30, umorni ali sretni i puni dojmova.  🙂

Školarka: Marina Negotić