Marina Hanžek: Izvještaj s visokogorskog tečaja – I dio

Nekolicina nas, visokogoraca početnika, koji smo tek nedavno završili Opću planinarsku školu uporno je dolazila na sastanke četvrtkom i slušala izvještaje s prilično zahtjevnih uspona naših iskusnijih kolega. Kako nismo imali za prijaviti puno izleta koji bi se mogli svrstati u skupinu visokogorskih samo smo sa sjajem u očima slušali i upijali tuđa iskustva i iz njih pokušavali izvući lekcije koje ćemo jednog dana primijeniti kod svojih uspona. I tako smo jedan četvrtak, ponukani nezgodom koja se ove godine dogodila našem Predsjedniku sekcije, započeli raspravu o sigurnosti u planini – ni na tu temu nismo imali puno za reći no iskoristili smo priliku i iskazali želju za aktivnijim sudjelovanjem u Željezničarskoj školi, Smjer visokogorstvo. Obzirom da smo svi Opću planinarsku školu završili s odličnim nije dugo trebalo da nam  jedan od najiskusnijih visogoraca u HPD Željezničaru, Tomo Gračan, obeća da će dati sve od sebe i organizirati visokogorski tečaj. Tako je i bilo. Vrlo brzo se dobra ideja pretvorila u predavanja koja smo slušali četvrtkom poslije sastanka i vježbe koje smo odrađivali vikendom. Tema prvog predavanja bila je planinarska oprema. Osim što smo čuli mnoštvo korisnih savjeta imali smo i priliku vidjeti što sve jedan pravi visokogorac mora imati, a sastoji se od osnovne opreme: dobre gojzerice, hlače, majice i jakne za sve vremenske (ne)prilike, ruksak, štapovi, gamaše, čeona svjetiljka, vreća za spavanje, prva pomoć i drugi sitni predmeti. Od posebne opreme tu su zamke različitih duljina i promjera, gurtne, karabineri, penjački pojas, ferata set, spravica za osiguranje, dereze, cepin, krplje… Uslijedio je i prvi praktični dio. Na Sljemenskom tunelu smo ponovili čvorove, radili sidrišta, vježbali abseil sa spravicom i karabinerskom kočnicom te isprobali spuštanje po užetu dilfer tehnikom.

Teme drugog predavanja su bile: priprema visokogorskog uspona, kretanje, opasnosti, nesreće i  noćenje u planini, orijentacija i meteorologija, a drugi terenski dio odradili smo na Okiću. I ovaj put je bilo zanimljivo; penjali smo sportske smjerove, prošli klinčani put Žohar te ponovili i usavršili abseil.

Jesenski dio tečaja je završio predavanjem o visini i aklimatizaciji, prvoj pomoći te kratkim uvodom u zimski dio tečaja. Zadnji jesenski izlet smo odradili na 2-tisućnjaku u Sloveniji, Maloj Mojstrovki. Tu smo imali priliku „osjetiti“ stijenu, klinove, sajle i uživati u pravoj školskoj ferati. Četvero ponosnih vodiča uspjelo je ispratiti nas petnaest, još ponosnijih, tečajaca na vrh Male Mojstrovke Hanzovom poti. Na vrhu smo čestitali jedni drugima, obavili obavezno fotkanje i nakon kratkog odmora zaputili se nazad via normale na zasluženi ričet i pivo na Erjavčevoj koči.

Kako i nalaže, kraj semestra smo obilježili malom zakuskom i velikim planovima za buduće izlete. Osim što smo dobili visokogorsko obrazovanje, sklopili smo i nova poznanstva i prijateljstva te se svi skupa jako lijepo proveli.

U ime svih tečajaca veliko hvala organizatoru tečaja, Tomi Gračanu, te pomoćnim vodičima Slavku Patačku, Stjepku Kokiću i Nikoli Ramušćaku na uloženom trudu i vremenu. Naravno, već sada se veselimo zimskom semestru u izvedbi Željka Novaka.

Za kraj donosimo deset zlatnih pravila visokogorstva:

  1. Čvorove MORAŠ znati
  2. Kad te netko probudi usred noći i tad moraš znati čvorove
  3. Poštuj planinu
  4. Ne precjenjuj svoje mogućnosti
  5. U prvu pomoć ubaci lučicu i astrofoliju
  6. Maži se kremom za sunčanje i kad je oblačno
  7. Ako ti karabiner padne na stijenu nosi ga na rendgen ili u smeće
  8. Kaciga glavu čuva
  9. Koristi potrebnu opremu, a ne nosaj je okolo u ruksaku
  10.  Na dogovorenu početnu točku uspona bolje doći 15 min ranije nego zakasniti jednu minutu

Tekst: Marina Hanžek

Foto: Ivona Pavlović i Nenad Pjević