OPŠ – 3. IZLET – KRK- KANJON VRŽENICA
Uvala Vrženica – Kanjon Vrženica- neočekivane ljepote, na kućnom pragu
Dana 06. travnja 2019. školarci OPŠ HPDŽ uputili su se u 6.30 via Krk. Ok, malo smo kasnili u polasku, zahvaljujući nekima, pa ih je eto zapala čast ovjekovječiti ovaj treći po redu izlet jednim nadajmo se živopisnim izvještajem koji će i vas ponukati osokoliti se na ovu pustolovinu.
Tijekom vožnje, Ivana nas je informirala o radu udruge Via Dinarica Croatia i istoimenoj stazi, koja se proteže od Slovenije na sjeveru preko Hrvatske do Albanije na jugu i prema modernim navigacijskim uređajima treba milion koraka kako bi se ista savladala, pa od tuda i naziv Put od milijun koraka. Postoje tri vrste staza, plava, zelena i bijela, prema namjeni i vrsti terena, a naša destinacija Baška odnosno kanjon Vrženica okarakterizirana je kao umjerena srednje zahtjevna staza. Prema National Geographicu, taj put je jedan od najljepših na svijetu, pa je i naše oduševljenje bilo velebno, ljepote koje oduzimaju dah i podsjećaju nas na našu malenkost na ovoj našem trećem kamenčiću od Sunca.
Sve smo to vrlo lako popamtili jer nas je slavljenik Fran razbudio smeđom tekućinom koja život znači J i sretan mu rođendan još jednom. Dočekuje nas miris mora, zrake sunca i ugodnih 15tak Celzijusa. Nakon kratke okrijepe i oblačenja opreme i priprema za neočekivano, grupa od 39 školaraca kreće na svoj treći izlet nakrcanih ruksaka, čvrsto svezanih gojzi i s osmijehom na licu. Nakon šetnje po rivi, dolazimo do planinarskog puta koji vodi preko plaže i tirkizno zelenog mora, uopće nespojiva slika sa ovim dijelom Jadrana i podnebljem jer bi se tako nešto očekivalo puno južnije. Penjemo se po kršu, oblom i mjestimično zahtjevnom, ali u laganijem ritmu koji otvara vrijeme za guštanje u neočekivanim prirodnim ljepotama, svuda oko nas, na svakom od tih malih koračića, dijeleći misao i svjesnost o snazi prirode čineći nas malima i skromnima. Dolazimo do kanjona Vražica, dužine 2200 m koji odmah na prvu budi radoznalost i želju za vidjeti ga cijelog…i oduševljava na svakom koraku, čineći žamor grupe harmonično dubok i ispunjen zadovoljstvom. Dolazeći do prvog „detalja“, ubrzo shvaćamo da je to zapravo samo eufemizam za neki prirodan izazov, pa tako dolazimo do vrlo smiješnih situacija kada neki školarci muku muče obilazeći lokve, a drugi to u jednom koraku prođu kao da je mala lokvica…neki kontempliraju oko svladavanja „triju čvrstih točki“ koje bi to bile, dok neki kao da su im čimpanze najbliža rodbina samo preletavaju….zanimljiva je ta različitost, nepovezana sa dobnom granicom već eto kako je sebe čuvao i čime se punio, puno se tu da naučiti o sebi i svojim granicama, ako se želi imati otvoren um.
Aha da, prije ulaska u kanjon, bila je nova doza lekcije o čvorovima..e pa tu je grupa stvarno pokazala zavidnu dozu spretnosti, neki toliku, da im se pokazivalo i po 10tak puta…kažu ponavljanje majka učenja, e pa mi svi ponavljači sami takvi….pa tako sam i ja imala divnu učiteljicu Tanu, isto školarku ali divojku sa mora, sa Murtera (molim pazit na naglasak) ča joj čača ima barku i piše knjigu o čvorovima..e pa tako ja reko hvala ti, divna si, baš strpljiva svaka čast, ma da veli ona, ja veli radim sa djecom pa eto navikla…..pa eto, kažem i ja, hvala ti – LOL.
Dolaskom na greben, pruža se takav božanstven pogled da kreće photo session za sve znane i neznane društvene mreže jer spoj moćnog krša i plavog mora svuda oko nas, prošaranog otočićima kamenog reljefa, zove na sto i neku profilnu, pokušavajući uhvatiti taj osjećaj prostranstva i divote i tako zauvijek u ladicu života pohraniti takvu uspomenu koja ima neprocjenjivu vrijednost zbog načina dolaska do nje…sve najbolje stvari jesu besplatne, samo ove koštaju litre i litre znoja, truda i upornosti. I vrijedi svaki kapljicu, kao što i možete vidjeti dolje u albumu, ali i na profilnima nekima od nas J.
Silazak do grada, do civilizacije, gdje nas čeka sok od hmelja i sok od bobica, je bio visoko motivirajući i kao takav vrlo uspješan, tako da je stanka prije povratka kući bila i više nego dostatna za uživanje na pravom proljetnom suncu i plavetnilu Jadrana našeg uz opijajuće zvukove zapljuskivanja o stijenu.
Sretni, veseli i ispunjeni, krećemo put via Zagreba, gdje nas na Lučkom dočekuju naši plavci, te nas nakon kraćeg zadržavanja, puštaju kućama našima gdje odlazimo punih galerija slika, za cijeli život i veliko hvala našim učiteljima na tome.
Carpe diem iliti sintagma „Iskoristi dan“ je stara latinska poslovica, ispopulaizirana u filmu Društvo mrtvih pjesnika, gdje se spoznaje prolaznost svega i potiče da svaki dan bude više od običnog..vjerujem da je svima tako i bilo, „extraordinary“.
Martina Škvorc
