POHOD NA MLJET
klikni na sliku za pregled albuma
Petodnevni prvosvibanjski pohod na Mljet je od 27.4. do 1.5.2013. organiziralo Planinarsko društvo Mljet iz Goveđara. Putovalo se sa dva autobusa iz Zagreba, a HPD Željezničar se priključilo sa 31 članom. Desetsatno putovanje do Mljeta prekidali smo na stajalištima kod Macole, u Neumu i Stonu. Srednjovjekovni gradić Ston, nas je posebno impresionirao svojim poznatim najdužim kamenim zidom(5,5 km) u Europi, starim kućama i uskim uličicama. Nakon Stona je uslijedila vožnja do trajektne luke Prapratno na Pelješcu, odakle smo za 45 min stigli u pristanište Sobru na Mljetu, a uskoro i do hotela Odisej u Pomeni. Smještaj odličan, hrane u izobilju, piće dobrodošlice uz ugodno pjevanje klape „Kurenat“ i otvaranje izložbe Nenada Opačića „Mljetske vedute“. S obzirom na dugo putovanje, ranije smo otišli na počinak i opijeni poznatom blagom klimom ovog podneblja, spavali ko’ bebe.
28.4.Sunčano jutro nas je pozdravilo s prekrasnim pogledom na zeleno plavu pomensku uvalu zaštićenu četirima otočićima. Glavni organizator i odličan poznavatelj povijesti Mljeta, prof.Marin Perković je sa svojom obitelji, vrlo dobro osmislio naše kruženje po dobro markiranim otočkim stazama. Prema hodačkim mogućnostima i afinitetima podijelili smo se u dvije grupe. Prvi je dan , jedna krenula preko Janika do otočića sv.Marije(2,5h hoda), a druga preko Polača (mjesta poznatog po zidinama rimske palače i ljetnikovca iz 3.stojeća), na vidikovac Montokuc (253m), pa švicarskim putem do pristaništa za prijevoz na otočić sa crkvom sv.Marije i benediktinskim samostanom(3,5h). Tu smo svi zajedno saznali što se događalo od vremena drevnih Ilira, kako je dograđivana crkva od XII st. nadalje i da se na ovo sveto mjesto hodočastilo kroz stoljeća. Među mnogima otočić su posjećivali i pripadnici bosanske kraljevske obitelji o čemu svjedoći grob Stjepana Tomaša, sina bosanskog kralja. Vraćanjem otočića i posjeda biskupiji dubrovačkoj 1998 g počela je obnova, koja traje već godinama, a prema mišljenju Ministarstva kulture to je jedan od najvrijednijih spomenika romaničke kulture u Hrvatskoj.
Iako se prema programu u crkvi trebala održati Sv.misa, a u samostanu izložba o ljekovitom i zaštićenom bilju, nismo bili te sreće. No zato smo imali priliku u obližnjem restoranu popiti najskuplju kavu na Mljetu(15kn). Večer smo proveli uz toplinu boja galerije Nenada Opačića u „staroj skuli“ u Goveđarima, prepoznavajući neke od naslikanih motiva… Tu je prikazana i projekcija fotografija sa prošlogodišnjeg mljetskog pohoda i uz vesele komentare prepoznali smo nekolicinu naših članova. Večer je u hotelu završila u plesnom ritmu.
Sljedeće jutro 29.4. jedna je grupa krenula preko Blata po Mljetskoj planinarskoj obilaznici (Mokri do-Do-Mrčenski križ-Babino polje- 4 h), a druga izravno u Babino polje, najveće mjesto na otoku. Uz degustaciju maslinovog ulja, slanih sardela i vina u privatnoj etno kući, te dobroj kavici u cafeu „Komarac“ s lijepim pogledom na mljetske uvale, vrijeme nam je prebrzo prošlo.
Po povratku u hotel većina se ispružila na obližnjem kupalištu sakupljajući energiju za večernji zabavni program. Nekolicina se i okupala.Sigurna sam, da ne ćemo zaboraviti predivne zalaske sunca s hotelske terase i bučno kruženje galebova.
30.4. U 8 sati jedna je grupa krenula na obilazak Odisejeve spilje i zahtjevniji uspon na Veliki grad(514m) te obilazak pješčane plaže Saplunare. S obzirom na poznatu legendu da je na tom dijelu otoka uzburkano more izbacilo starogrčkog junaka Odiseja, a potom i apostola Pavla, to je odredište bilo atraktivan cilj, ali smo zaključili, da se na taj izlet prekasno krenulo s obzirom na jačinu sunca. Od sudionika smo čuli da je bilo dosta usputnog odustajanja, padanja i čekanja. Druga je grupa u svojem aranžmanu krenula u šetnju oko Malog i Velikog jezera, pa do Babinih kuća na kupanje. Nezaboravne će nam ostati slike povinutih alepskih borova nad jezerom i raznolikost vegetacije i zaštićenog bilja. Tu smo saznali da mljetska jezera nisu jezera u pravom smislu, već neobičan morski zaljev nastao potapanjem triju krških udolina nakon ledenog doba. Morske struje tu igraju značajnu ulogu i u jezerima obitavaju različite ugrožene i zaštićene vrste. S obzirom da je obala razvedena i vrlo plitka mogli smo prostim okom vidjeti i snimiti neke od tih vrsta. Mljet je u pravom smislu nacionalni park i većina je zaključila da ga ponovo trebamo posjetiti.
1.5. Zadnji dan našeg boravka na Mljetu smo proveli šetajući do pristaništa- Parka,gdje se nalaze biste akademika Cvite Fiskovića i Branimira Gušića, osoba zaslužnih za proglašenje Mljeta nacionalnim parkom.Tu smo pozirali za zajedničku fotografiju, oprostili se od čarobnih mirisa i zelenih nijansi Mljeta i krenuli autobusom u Sobru na odličan riblji ručak. Sretni i puni dojmova zahvalili smo se našem glavnom i neumornom organizatoru Marinu, ukrcali se na trajekt i sada već poznatim putem krenuli natrag za Zagreb.
Na kraju moram spomenuti nemio događaj na odmorištu hotela „Orka“ u Neumu. Izgubila sam fotoaparat i svi smo bili žalosni, jer sam najviše fotografirala za arhivu i prezentaciju u našem Društvu. No sve je dobro što se dobro svrši. Zahvaljujući poštenom nalazniku i ljubeznim direktorima hotela Tihomiru i Josipu , fotoaparat je već idući dan poslan redovitom autobusnom linijom Croatia busa u Zagreb, a fotografije su priložene uz ovaj izvještaj. Hvala svima koji su nam uljepšali ovo putovanje i doviđenja nezaboravni MLjETE !
Božena
Sastavila:
Božena Kralj-Vrsalović
