Ojsternik (2052 m)
(najistočniji dvotisučnjak Karnijskih Alpa)
Ojsternik (slovenski) ili Oisternig (austrijski) je naziv za najistočniji dvotisučnjak Karnijskih Alpa. Nalazi se na nekadašnjem slovenskom etničkom području, gdje su Slovenci do početka I. svjetskog rata činili veliki dio stanovništva.
Prilaz planini je iz Tarvisija, pa starom cestom prema Udinama (ne autocestom) do mjesta Ugovizza. U središtu naselja odvaja se 7 km duga planinska, asfaltirana cesta koja nas „diže“ visoko prateći oznake za planinarsku kuću Nordio – Deffar ili planini*) Bistrizza. Cesta vodi uskom dolinom oko koje su stijene i vrlo strme padine šuma. Često je zatvorena zbog bujica koje na cestu nanesu puno prirodnog materijala, kamenja, drveća ili zemlje ili jednostavno odnesu dio ceste. Zbog toga su u tijeku opsežni radovi koje djelomično sufinancira EU te se grade brane kako bi tok rijeke usporio i donekle kontrolirao.
Nakon 7 km vijugave ceste, završava asfalt i putovi se križaju na dvije strane. Lijevo se može dobrim makadamom do planinarske kuće Nordio-Deffar, a desno na planine i sedla Bistrizza i vrh Ojsternik. Krenuli smo desnom stazom kojom se u 2 sata umjerenog hoda po dobro markiranoj stazi može stići do sedla. Pri tom se savladava visinska razlika od 550 metara.
Staza vodi desnom padinom isprva u bjelogoričnoj šumi, koja s porastom visine prelazi u crnogoricu koja je uvelike degradirana kiselim kišama. Uspon je umjereno strm, a kretanje povremeno sklisko. Mjestimično šumu zamjenjuju planinski proplanci koji su puni alpskog cvijeća i malina. Problema s pitkom vodom nema, jer je geološki sastav takav da granitne stijene ne propuštaju vodu u podzemlje. Javljaju se brojni izvori i mali potoci koje prelazimo improviziranim mostićima.
Dolaskom do prvog manjeg prijevoja Pleccia, (slov. Pleča) otvaraju se širi vidici na okolne vrhove. Ti su vrhovi slikovitog izgleda, podsjećaju na ćelave glave. Naime, sve do manjeg vršnog dijela šume su crnogorice, a onda naglo počinje gola kamenita glavica samog vrha.
Livadama se staza uspinje do poznate kapele Majke Božje Sniježne (Madonna della Neve), zavjetne kapele slovenskih gorskih biciklista, na oko 1750 m.Ova mala kapela često je posjećena, što zbog svoje ljepote, što zbog toga što se nalazi na razglednoj točki na stazi prema planini Bistrizza (austr. Feistritzer Alm) do kojeg ima svega 15 minuta laganog spusta.
Planina Bistrizza je zapravo nekadašnje pastirsko naselje sa stotinjak lijepih dijelom kamenih, a dijelom drvenih alpskih kuća. Danas se pretežito koriste kao kuće za odmor. Do naselja vodi dobra makadamska cesta s austrijske strane. Kroz središte naselja prolazi granica između Italije i Austrije koja danas zapravo i ne postoji. Jedna se zgrada posebno ističe. Nova, velika drvena kuća zapravo je planinarsko-ugostiteljski objekt, Schutzhũtten i još je u izgradnji.Na sjevernoj strani naselja počinje zaobljeni greben Ojsternika. Staza vodi blažim serpentinama južnim poboćjem grebena, isprva prema zapadu, pa potok malo strmije prema istoku do predvrha s metalnim križem, kutijom za žigove i upisnom knjigom. Iako se najviša točka nalazi nekoliko minuta hoda dalje, ovdje je najposjećenije mjesto s koje se pružaju vidici kao na izložbi; Zapadne Julijske Alpe s vrhovima Viš i Montaž; Karavanke, Triglav, Jalovec, Mangart i drugi, a na zapadu Karnijske Alpe i Dolomiti. Tu, odmah u blizini je i Dobratsch, znana planina s poznatim alpskim botaničkim vrtom, novim planinarskim domom, visokim TV tornjem i dvije zavjetne rudarske crkvice na samom uskom vršnom grebenu.
Dok smo se odmarali i uživali u pogledima, nekoliko puta su nas „dotaknuli“ mali oblačići, brzo se provlačeći grebenom i nestajući u daljini.
U povratku smo razgledali dobro sačuvane ostatke bunkera i utvrda iz I. svjetskog rata. To je granično područje bilo poprište velikih bitaka i gdje su položeni mnogobrojni ljudski životi. S povijesnim odmakom nameće se pitanje, zašto?
Od planine Bistrizza do parkinga vraćali smo se drugim putom, pokraj novoobnovljene planinarske kuće Rifugio Nordio-Deffer. Staru zgradu je uništila kameno-zemljana bujica 29.08.2003. u svom katastrofičnom bijesu prirode.Vrlo ugodan ambijent nove planinarske kuće kojom upravlja Club alpino Italiano, Sekcija Trieste nalazi se na 1400 metara visine dobro nam je došao da obnovimo snagu koju smo potrošili tijekom ovog lijepog izleta.
—————————
Planina Bistrizza*) Kako ne bi bilo zabune, pojam „planina“ u ovom slučaju se ne odnosi na reljefni pojam izbočine na Zemljinoj kori, već na pastirsko naselje. To je uobičajen pojam u slovenskom jeziku.
