Pokljuške planine
U planinarskim krugovima načuo sam da je otvorena nova planinarska obilaznica u okolici Bleda, točnije Pokljuke. Budući da je vremenska prognoza bila odlična, nekolicina nas ambicioznih planinara krenuli smo se sami uvjeriti što je to tako posebno. Nakon 3 sata vožnje primakli smo se Bledu i produžili prema Pokljuki. U šumi cesta i šumskih putova teško se bilo snaći, ali smo ipak od prve pogodili i zaustavili svoj auto na kraju ceste i početku markirane staze. Uspon do Blejske koče bio je kratak, svega pola sata, a zbog temperaturne inverzije s porastom visine bilo je i sve toplije. Nebo bez oblačka obećavalo je divan dan što se kasnije i potvrdilo. Nakon kratke okrijepe i dobivanja dnevnika u domu (besplatno), samo s malim rugsazima pošli na turu. Treba napomenuti da ova obilaznica ima dvije varijante, kraću pod imenom Lipanski gams i dužu Pokljuški gams. Razlika je u tri najzahtjevnija vrha Mali Draški vrh, Veliki Draški vrh i Tosc, koji dužu varijantu čine atraktivnijom. Obje varijante priznaju se kao obilaznice i za takmičenje Gojzerica, ali samo jadna od njih, po volji obilaznika. Prva kontrolna točka bila je Debela peč, prekrasan vrh visok 2014m. Pogled okolo nas je fascinirao i znali smo da ćemo cijelo vrijeme vidjeti 1300m u dubini, dolinu Krme, koja se prelijevala u spektru boja . Stijene su bile bijelo-sive, klekovina bora tamno zelena, šume bukve crveno-smeđe, a pri dnu doline ponovo zeleno od razvijene šume smreke. Kruna svega su bile svijetlo zelene livade u sredini doline. Kovinarska koča bila je samo sićušna točkica. Gledajući na zapad vidio se niz vrhova koje čine ovu obilaznicu i sve što ćemo prijeći tog i slijedećeg dana. A ti vrhovi su : Okroglež (1965m), Brda (2009m), Lipanski vrh (1975m), Mrežce (1965m), Debeli vrh (1962m). Gledajući sve navedene brojke imao sam dojam da se radi o godinama, a ne o visinama vrhova. Može se steći utisak da je trasa puta gotovo po izohipsi, ali nije tako. Između pojedinih vrhova su niža sedla, pa put stalno vodi gore-dolje. Budući da je vrijeme bilo sunčano cijelo vrijeme imali smo predivne poglede. Idući prema zapadu bili smo sve bliži močnom masivu Triglava . S naše desne strane nas je «pratio» visoki zid Rjavine , za mnoge prave ljepotice koja se smjestila između dviju alpskih dolina, Kota i Krme. S Lipanskog vrha kao i s Mrežca silasci su kratke ferate tj. sajlama i klinovima osigurani dijelovi staze. Na svim kontrolnim točkama (vrhovima) bili su žigovi, pa je naše zadovoljstvo bilo potpuno. Nakon silaska s Debelog vrha lijepom stazom kroz ariševu šumu sišli smo na noćenje u Blejsku (Bledsku) kuću na Lipancih.
Slijedeći dan smo, da bi skratili put, sišli do auta te se vratili na Pokljuku. Kraj vojarne u slikovitoj «okrepčevalnici» razbudili smo se jutarnjom kavom i krenuli na uspon na vjerojatno najpoznatiji obližnji vrh Viševnik. Prvi dio prolazi po skijalištu i pokraj žičare koja zimi skijaše popne na visinu oko 1600m do omanje zaravni. Visoka šuma bukve s porastom visine postaje sve niža , da bi je zamijenila niska klekovina alpskog bora , a u vršnom dijelu livade. Vrh Viševnika (2050m) manja zaobljena glavica i jedino je strma prema sjeveru. Naravno , kao i na većini alpskih vrhova na njima možeš sresti samo planinare i gladne kavke, crne ptice slične kosu, ali veće. Sada se pogledu prema Triglavu ispriječio Mali Draški vrh, najteže dostupan vrh na obilaznici. S Viševnika se južnom padinom prvo trebalo spustiti na Srenjski preval na 1959m te se zahtjevnom stazom bez ikakvog osiguranja i markacija popeti na taj vrh na 2132m. Uspon cijelim putom ide vrlo strmo po krušljivom terenu pa je oprez itekako potreban. No, zato smo na vrhu bili nagrađeni veličanstvenim i jedinstvenim pogledom. Triglav kao na dlanu, tu skoro na dohvat ruke, obližnji markantni Veliki Draški vrh, Tosc, Rjavina, Rž i tko zna što već ne. Takav se pogled ureže u pamćenje.
Poslije ovakvog lijepog izleta kojeg preporučam svakom čvrsto smo odlučili završiti «posao» čim nam to vremenski uvjeti dozvole, već na proljeće. Treba se popeti i na preostala dva vrha (Veliki Draški vrh i Tosc) i zaraditi majcu u Blejskoj koči. Naime popunjeni dnevnik treba predati domaru koji će vam umjesto uobičajne značke dati majcu sa slikom doma kao nagradu za prijeđenu obilaznicu.
Autor: Damir Bajs
