U petak 25.5.2012. slijedila je podjela diploma i mala proslava koja je trajala do pola dva u noći. I na kraju malo statistike o općoj planinarskoj školi. Školu je upisalo 40 kandidata a završilo 32.Od toga 23 žena i 9 muškaraca. Prosjek godina u školi bio je 40. Na 9 predavanja bilo je 267 prisutnih od mogućih 360 što je 30 po predavanju ili 74,15 %.Dok je na 8 izleta bilo 220 sudionika od 320 mogućih što je 28 po izletu ili 68,75 %.
19.5.-20.5.2012 HAHLIĆI (Grobničke alpe)
S izletom na Hahliće završena je Opća pl. škola HPD «Željezničar». Još nam samo ostaje podjela diploma i «fešta» u petak a onda je sve gotovo, bar kaj se škole tiče.
Izlet je započeo u Podkilavcu. Prema pl. domu na Hahlićima krenuli smo stazom «preko čeke». Pola ekipe na dom je došla preko zahtjevnog puta kroz Mudnu dol.
Planinarski dom na Hahlićima obnovljen je prije par godina i sad je jedan od ljepših u Hrvatskoj.
S obzirom da u svakoj grupi postoje planinari s malo više kondicije i pak oni koji s njom ne stoje baš najbolje, oformili smo dvije grupe. Pa su tako jedni obišli Dnić i Čuninu glavu, vrhove u neposrednoj blizini doma, dok su se drugi zavukli u Pakleno, područje divlje i netaknute prirode prašumskog tipa, i popeli Bucov plato i Napu. Dan smo završili s ukusnom maneštrom, pokojim pivcem i ugodnim druženjem.
Nedjelju smo započeli čajem, kavom i kaj uz to već ide.
Onda smo krenuli na Obruč. Prvu jutarnju svježinu uskoro je zamijenilo ugodna toplina a samo je lahor na mahove mazil naša oznojena tijela.
Obruč je najviši vrh Hahlića. Visok je 1377 m i pružil nam je nevjerojatno lijepe i daleke vidike i ugodu koju ćemo još dugo nositi u srcu.
Ne manje lijepe trenutke doživjeli smo malo kasnije popevši se na još dva ljepotana Grobniških Alpa, kako popularno zovu Hahliće; Fratar i Suhi vrh.
Uslijedio je povratak na dom, potom fini vinski gulaš a potom stazom «preko kolci» silazak u Podkilavac gdje nas je dočekal naš vjerni vozač Mario s rashlađenom pivom. Prava uživancija.
12.5.2012 BITORAJ
Zbog subjektivnih okolnosti Bitoraj smo pomaknuli za jedan tjedan, no nikako ga se nismo htjeli odreći. Krenuli smo težim ali zato atraktivnijim putem, onim iz Brestove Drage. Nakon sat hoda napravili smo pauzu. Put nas je vodio s desne strane Bitorajskih bijelih stijena. Na njihov vrh vodi markirana staza ali smo ju zaobišli i nastavili dalje prema našem vrhu. U grupi je bilo i nekoliko gostiju. Jedna od njih bila je i Nikolina koja je s nama sad prvi put ali ne i zadnji. Tako nam je bar poslije rekla.Tri sata i trideset i pet minuta bilo nam je potrebno da se iz Brestove Drage popnemo do Bitoraja visokog 1385 m. Danima najavljivana hladna fronta još je bila daleko na zapadu pa smo mi maksimalno konzumirali blagodati lijepog vremena i uživali u dalekim i bistrim vidicima. Na vrhu odmor i naravno, nezaobilazna čvorologija. Strpiti se dragi moji, još samo jedan tjedan, a onda je sve gotovo. Ali vjerujte mi na riječ, ubrzo će vam jako nedostajati ova naša druženja subotom.
Cijela ekipa od dvadeset i osam
sudionika izleta vrha spustila se na sklonište Bitorajka koje je od vrha udaljeno svega desetak minuta hoda u smjeru zapada.Znam, da je ovo mjesto kao stvoreno za odmor i ljenčarenje. No za te aktivnosti morat ćemo doći neki drugi put. te se vračamo prema autobusu. Dva sata i pet minuta trebalo nam je do Vrata. Na sreću vrijeme je izdržalo. Počelo je pljuštati, ne bi vjerovali, tek kad je Ivek kao zadnji u grupi ušel u autobus. Pozdrav svima do sljedećeg druženja, onog na Hahlićima.
4.5.2012 KLEK
Po običaju polazak sa starog mjesta u 7.00 a cilj najpopularniji, najjednostavniji i najlakši pristup Kleku je iz Bjelskog. Brzo smo se izvukli iz busa, razvukli štapove, malo se fotkali s klečkim vješticama pa krenuli ka planini koja zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatskog planinarstva i alpinizma. Još samo da velim prije nek krenemo, da smo u Ogulinu u zavičajnom muzeju pogledali izložbu o počecima hrvatkog planinarstva i alpinizma.Dom na Kleku je, moglo bi se reći, kultno mjesto planinara i alpinista iz cijela nam domovine. I ovaj put na domu se našlo stotinjak zaljubljenika u ovu jedinstvenu planinu kojoj se planinari uvijek rado vraćaju. Ovo je idealno mjesto za “uhvatiti” malo zraka prije završnog uspona. Nakon toga bez problema na vrh Kleka 1178 m. Malo nas je zezal vjeter ali su nam zato vidici bili savršeni, sve do našeg Sljemena.Ako je ekipa dobra onda se svakako moraju obići i Klečice.U zavjetrini Klečica ponavljali smo….a kaj drugo nego čvorove. Da trud nije bil uzalud svjedoči činjenica da su svi školarci savladali tehniku navezivanja prsnog naveza. Ovom prilikom javno ih pohvaljujem. I eto tako…vratili smo se natrag do doma, nešto popili, nešto pojeli i onda se spustili do Bjelskog. Uspješno je završil još jedan izlet planinarske škole.
28.4.2012 Bašćanska šetnica
Školarci su se ovaj vikend išli malo sunčati na Krk.Cijeli smo dan gledali more,a nismo ni noge smočili.
Pregled Ivekovog albuma pogledaj na donjem linku
21.4.2012 Japetić – vrata – Stari grad Lipovac
Na svom 4. izletu Planinarska škola bila je na hodnji po Samoborskom gorju.Krenuli smo u 8:00 od Šoićeve kuće na vrh Japetića (897m) gdje smo se kod piramide zadržali radi obnavljanja znanja o čvorovim.Poslije vježbe iz čvorologije logićna je bila šetnja u Dom na Žitnici.Tam se dobro jede i pije a,skupo nije.Nakon malo dužeg odmora,spustili smo se na Vrata.Tu se veči dio ekipe zaželio još penjati,a manji šetnje po cesti do “Šojke”.Penjački dio krenuo je na Stražnik (708m).Na stazi prema Stražniku imali smo i vježbu obrane od kiše,koju smo u više navrata i u realnim uvjetima uspješno odradili.Poslije kraćeg zadržavanja kod raspela na Kovinščici priječili smo šumskim putem na stazu koja ide prema Oštrcu preko Starog Lipovca.Naravno osvojili smo i tu utvrdu.Onako uz put.Sad je slijedila vježba:”Upotreba planinarskih štapova na strmoj i mokroj stazi”Nismo mogli izabrati bolji poligon od ovoga.Kod Šoićeve kuće smo se našli opet nakon 8 sati ugodnog druženja i hodanja po Samoborskom gorju.
Na današnjem izletu bilo nas je ukupno 41.Osim dobrih učenika naše škole bilo je i nekoliko naših vjernih fanova.
15.4.2012 – Dragojlin pohod – Okić
Da je Dragojla pratila vremensku prognozu nikad ne bi ispenjala Okićku stijenu.Toga smo bili svjesni i mi polaznici”Opće planinarske škole HPDŽ-a”..Visokogorci su osigurali stazu užadima, skroz od njenog početka do prvih sajli, što je u priličnoj mjeri olakšalo napredovanje strminom.Većina se sa osiguranim klinčanim putem (feratom) susrela prvi put.Ponovili smo gradivo s prethodnih izleta i naučili dva nova čvora; ambulantni i osiguravajući. Krenuli smo i s – bulinom ali s njim ćemo se detaljnije pozabaviti drugi put.Na kraju druženja s “Dragojlom” napravili smo jednu gupnu a onda se stazom – via normale spustili na dom. Izlet smo završili u Klakama na mjestu odakle smo jutros i krenuli.
31.3.2012 – Ozalj – Kamanje
Škola je ovu subotu bila u Ozaljskom kraju.
Kak nam je bilo? Ma super.
Uostalom, pogledajte fotke s komentarima.
24.3.2012 – Planinarska školska godina počela je izletom po zapadnom dijelu Medvednice.
37 prvašića i nekoliko ponavljaća prehodalo je petnaestak kilometara vrlo ritmične staze od Susedgrada-Kamenih svatova-Glavice-Veternice do Gornjeg Stenjevca.Bilo je to 8:30 sati ugodnog druženja i napornog hodanja koje smo svi uspješno. Pored starog grada Susedgrada malo smo obnovili znanje iz povijesti a onda smo se otputili ka Kamenim svatovima.
E da, ovdje smo naučili prvu i jako važnu lekciju o korištenju planinarskih štapova.Nakon nepunih sat vremena napravili smo malu pauzu. Nevjerojatno sušno razdoblje ostavilo je traga i na planinarskoj stazi. Dok šuma još spava, ipak, prve proljetnice na svakom su nas koraku podsjećale u kojem smo godišnjem dobu. I konačno došli smo na Kamene svatove. Odmah smo navalili na klopu a potom smo krenuli sa čvorovima.Nakon kaj smo se dobro ispetljali s čvorovima krenuli smo ka vrhu.Neki su se odmah prepustili suncu.Na vrhu se slikala kompletna ekipa .Obišli smo i križ, od vrha udaljen nekoliko desetaka metara, posvećen hrvatskim braniteljima. Put nas je dalje vodil na Glavicu.A na Glavici smo se omastili zasluženim štruklima i pivom……a onda se spustili u Gornji Stenjevec i tako u potpunosti ispunili danjašnji plan. Eto tako, probili smo led. Već u subotu čekaju nas novi izazovi. Vrijeme; pretoplo i ne baš dobri vidici.