Prvi izlet OPŠ – Japetić – varijanta B

Samoborsko gorje
21.3.2015.
Broj sudionika: 51
Subota, 21.3.2015, prvi dan proljeća i prvi izlet OPŠ HPD Željezničar. Okupljamo se iza “Lisinskog” gdje čekamo autobus kojim ćemo krenuti u prvu zajedničku pustolovinu. U 8h krećemo prema Malom Lipovcu i Šoićevoj kući. U autobusu se dijele zamke pri čemu je najbitnija stvar očito bila koje će boje biti čija zamka. Kod Šoićeve kuće (385 m/nm) dolazimo nešto prije 9 sati. Nakon kratko predavanja o pravilnoj dužini/visini na koju se namještaju štapovi, krećemo prema Japetiću. Nismo tako reći ni krenuli, a već je uslijedlo malo iznenađenje jer je Mladen umjesto markiranim putem krenuo šumskom nemarkiranom stazom. Kako mi se čini, takvih će na našim izletima biti još puno.
Nakon desetak minuta hoda i postizanja radne temperature stajemo i skidamo višak odjeće. Usput, Mladen demonstirira kako koristiti štapove na strmom i neravnom terenu. Krećemo dalje, a stazom kojom idemo već možemo i pomalo u praksu prenijeti naučeno od Mladena, jer je staza strma i neravna s kamenjem i nešto malo vode i blata. Nakon nekog vremena, naša grupa koja već nalikuje na dugačku šarenu zmiju, staje u šumi i uči prvi čvor, zapravo kako svezati zamku u pletenicu iz koje se lagano i brzo raspetlja. Nastavljamo s hodnjom i oko 12 sati stižemo na naš prvi cilj, vrh Japetić, koji se nalazi na 879 m/nm i najviši je vrh Samoborskog gorja. Na vrhu se nalazi 12 m visoka željezna piramida postavljena 1960. godine. Ta piramida je do te godine stajala na vrhu Medvednice dok tamo nije sagrađen TV toranj. Na piramidi se slikamo i nakon što u podnožju učimo još dva čvora, krećemo prema planinarskom domu Žitnica. U 12:45 stižemo do doma koji se nalazi na 815 m/nm, lijepa je velika građevina s lijepim pogledom na okoljnje krajeve. Dobivamo pauzu od 1 sat.
Oko 14 sati krećemo dalje, ali prije polaska Mladen savjetuje zatezanje gojzerica jer prilikom spuštanja stopalo “bježi” prema naprijed pa može biti neugodno i bolno za nožne prste. Govori nam i o dvije varijante spusta do Šoićeve kuće i autobusa, kraćoj i lakšoj te nešto dužoj i težoj, ali još jedan dio puta nastavljamo zajedno pa imamo vremena odlučiti tko će kojim putem. Nakon tridesetak minuta povremeno prilično strmog spusta, dolazimo do ceste i dijelimo se u dvije grupe. Jedna grupa, od prilike njih 15 ide s Irenom kraćim putem do Šoićeve kuće, a druga (u kojoj sam bio ja), s Mladenom i Petrom.
Nas tridesetpetero ulazi u šumu i penjemo se prema Stražniku, nakon nekog vremena staza izlazi iz šume i vidimo mjesta na kojima smo ne tako davno bili, piramidu na Japetiću i PD Žitnica, a sada se već čine prilično daleko. Dalje putem nailazimo na markaciju za dom na Oštrcu, inače dom našeg društva, u daljini se vidi i livada Kovinšćica, ali naš put vodi preko starog grada Lipovca. U međuvremenu pada još jedna grupna fotka preko puta raspela na suncem obasjanoj livadi.
Do starog grada Lipovca vodi strma staza, ali uz poneko proklizavanje svi se bez problema penjemo na 582 m/nm do ostatka u kamenu izgrađene utvrde iz 1251.g. Kratak odmor, lupanje žigova u dnevnike i krećemo u poslijednji današnji spust do Šoićeve kuće. Staza je prilično strma i na nekim mjestima je potreban oprez pri kretanju, ali je to dobar test za ono što smo imali priliku naučiti od Irene, Mladena i Petra, za one koji su slušali.
Oko 17 sati stižemo na mjesto odakle smo krenuli, Šoićeve kuće, dobivamo pola sata za popiti cugu-dvije nakon čega se ukrcavamo u bus i krećemo za Zagreb. Iza Lisinskog stižemo oko 18:30, pozdravljamo se i odlazimo prema svojim kućama i stanovima, tuševima i kadama, krevetima, ali i ponekim šankovima ispričati koju lovačku planinarsku priči, ali vjerujem svi željno očekujući slijedeći izlet OPŠ.

Josip Vavra