1. Izlet ŠVP 2016. – Medvednica
20.02.2016.
Stigla je napokon i ta dugo iščekivana subota, subota kad sve počinje. Dok ispijam zadnje gutljaje prve kave, a drugu lijevam u termosicu razmišljam kako su riječi sa zadnjeg predavanja da je „bolje doći pola sata ranije nego minutu kasnije“ u suprotnosti s mojim životnim navikama. Jurim do dućana po banane i jogurt i lagano kasnim na mjesto dogovora u kvartu gdje me kupi Katarina koja također srećom kasni. Upoznajemo se i ubrzo dolazimo na parkiralište ispred tunela gdje se okupilo dvadesetak polaznika visokogorske škole i desetak voditelja i instruktora iz sekcije. S hodanjem krećemo po planu u 8 h Leustekovom stazom te ubrzo prelazimo na njen strmiji lijevi odvojak koji vodi do mjesta zavšetka uspinjače pa na vrh na koji stižemo za dva sata. Opći zaključak je da smo spori i da treba trenirati. Vrijeme je proljetno, a pri vrhu bez sunca, zasnježeno i hladnije. Nakon kratkog polusatnog predaha u kućici (čini mi se noviji objekt preko puta Zlatnog medvjeda ispod tornja) prostupilo se prvoj vježbi na sjevernoj padini Medvednice. Za zagrijavanje krećemo s provjerom čvorova. Pokazuju mi bulin koji me ne oduševljava :), a za njim ne zaostaje niti osmica s dvije omče. Vježba teče na način da voditelj škole Željko napravi uvod za cijelu grupu, a potom po četiri tečajca podijeljena u pet grupa vježba sa svojim instruktorom. Iza čvorova slijedi uvodni dio o korištenju cepina s demonstarcijom držanja pri penjanju, silasku, priječenju lijevo, desno, detaljima s okretom s i bez premještanja cepina iz ruke u ruku. Komentiraju se tereni s kojim ćemo se susretati, strmine i određivanje njihovih nagiba, kretanje po ledenjacima, prepričavaju se razne situacije zgode i nezgode.. Isprobavamo zaustavljanje s padovima na leđa, prsa, glavom prema gore, dole. Neki od tečajaca već imaju iskustava u pravom proklizivanju pa na laganoj sljemenskoj padini s lakoćom demonstriraju zaustavljanja. Uslijedio je pokazni dio vježbe s derezama pa onda ponovno sve ispočetka kako smo naučili u paru koji uvijek ide zajedno. Puni dojmova odlazimo na ručak u Staru lugarnicu.
Drugi dio vježbe se odvija na jednoj zaravni Činovničke livade. Nakon pokazne vježbe naveza za dvije, tri i četiri osobe došao je red i na nas. Brojimo i mjerimo 1,5 m pa 1,5 m pa 3 m pa motamo uže, vežemo čvorove pa simuliramo skokove i padove. Instruktori nadgledaju i pomažu. Ukratko sve protiče u lijepoj atmosferi, a ozbiljne stvari se uče i objašnjavaju na ležeran način. Zamišljam kako ću se stvarno osjećati na pravom terenu kada za to dođe vrijeme i ona „oprez da, strah ne“ umiruje me i skreće misli.
Već lagano promrzli za kraj motamo uže i krećemo sa spuštanjem, tako da smo kod tunela nešto iza 18 h. Pozdravljamo se, a dio nas ostaje na pivi u obližnjoj birtiji. Zadovoljno izmjenjujemo dojmove s prvog izleta, a ja se mislim kako moram guglat „Košuta zimi“ čim dođem doma.
Iva Džeba
