Nakon dužeg razdoblja lošeg vremena napokon  se ukazala dobra vremenska prognoza za Alpe, tako da smo 01. svibnja, za Praznik rada, umjesto graha u Maksimiru ili sindikalnih prosvjeda na Jelačić placu, odabrali Karavanke, planinski masiv između Slovenije i Austrije, dugačak 120 km.

Plan je bio popeti se na Veliki vrh na Košuti (2088 m), a onda koliko nam vrijeme i vremenske prilike budu dozvoljavali nastaviti još malo po grebenu Košute, prekrasnom, 10 km dugom masivu sa šest vrhova preko 2000 m.

Iz Zagreba smo krenuli autom, ujutro oko 6 sati, nas pet: Andreja, Anuška, Irena, Nikola i ja.

Upravo zato da bi što više vremena mogli provesti na grebenu, kao polaznu točku nismo izabrali Podljubelj (658 m), nego kmetijuMatizovec (1072 m), do kojeg smo se uspeli autom po strmoj, uskoj i zadnjih par kilometara neasfaltiranoj cesti.

Od Matizoveca krećemo oko 9 sati,  prema Domu na Kofcah (1488 m). Vrijeme idealno, sunčano, uz lagani povjetarac tako da nije bilo prevruće.

Do simpatičnog Doma na Kofcah stižemo za kojih 45 minuta, te nakon kratkog odmora nastavljamo prema Velikom vrhu. Nakon desetak minuta strmog uspona od Doma dolazimo do vidikovca „pri križu“ s kojeg je pogled na Dom i okolne planine stvarno krasan. Nastavljamo uspon prema današnjem cilju i za 1h i 20min od Doma, dolazimo do Velikog vrha na Košuti. Na Vrhu uz odmor i uobičajene aktivnosti (fotkanje, štambiljanje, upis u knjigu i sl.), pada dogovor da današnju turu nastavljamo grebenom prema vrhu Kladivo (2094m).

Upravo taj dio odnosno grebenska tura od Velikog vrha do vrha Kladivo, bio je najljepši i najzanimljiviji dio današnjeg izleta. Do vrha Kladivo trebalo nam je 1h i 20min, makar se vremenski činilo puno kraće obzirom na zanimljivu grebensku stazu i kresne vidike na sve strane.

Na Kladivu smo se odmorili dobrih pola sat, nakon čega je uslijedio povratak prema Domu na Kofcah. Taj dio puta svakako je bio manje atraktivan pogotovo zato što su lavine gotovo uništile stazu, tako da smo se spuštali svakako: preko skliske polegnute trave, ostataka lavine i južnog snijega, te kroz klekovinu.

Do Doma smo preko „Zavetišća (skloništa) na planini Šija“ došli za dobrih 2h i 30 min, a onda nam je nakon odmora (izležavanja na ležaljkama za sunčanje)i okrijepe u Domu trebalo još pola sata do kmetijeMatizovec. U Zagreb smo se vratili oko 20.00 sati.

Sve u svemu krasna, jednodnevna, ne prenaporna tura, pri čemu svakako preporučamo svima koji planiraju uspon na Veliki vrh na Košutei, da ovisno o vremenskim prilikama odrade i grebnsku turu od Velikog Vrha do Kladiva.

Pozdrav

Krešo

U Zagrebu, 10. svibnja 2013.