Osmi dvodnevni izlet OPŠ: Velebit
Izlet na Velebit osmi je, ujedno i posljednji izlet u sklopu proljetne opće planinarske škole 2015. Planinarska ruta zacrtana je unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Put započet kod meteorološke stanice na Zavižanu prekinut je noćenjem u planinarskoj kući Alan, a završen odmorom u dolini Štirovači, s neizbježnim shopping zaustavljanjem u ličkoj sirani ‘Runolist’ na povratku za Zagreb. Nakon početnog posjeta meteorološkoj stanici na Zavižanu, nastavili smo kretanje slijedeći Premužićevu stazu, pješački planinarski put duljine 57 kilometara, savršeno uklopljen u krški velebitski krajolik od 1933. g., zaslugom šumarskog inženjera Ante Premužića koji ga je odlučio izgraditi tehnikom suhozida. Zasluženi odmor uživamo pri skloništu Rossijeva koliba odakle, s manjim pauzama, nastavljamo, osvajajući naizmjenično sjenovita šumska zelenila i strme kamene klance. Predvečer stižemo do planinarske kuće Alan, gdje nas čekaju topli obrok i krevet, ali i prilika za druženje i veselje. Nakon relativno prospavane noći, drugi dan se odvajamo od Premužićeve staze i nastavljamo burnim (jer je puhala bura) usponom s pogledom na more. Osvajamo vrhove Zečjak (1622m) i Kita (1573m), nakon kojih se spuštamo do doline Štirovače, gdje nas čeka osvježenje u obliku čiste, hladne izvorske vode.
Naš prvi dvodnevni izlet, najavljen kao kruna svih dosadašnjih, svojevrsni hrvatski Matterhorn za početnike, zamišljen je kao mini-maturalac: planinski i simbolički vrhunac poučnog, društvenog i estetskog planinarskog iskustva. Testiranje granica vlastite psihičke i fizičke izdržljivosti započelo je već nekoliko dana prije samog polaska na izlet. S obzirom na činjenicu kako je za izlet trebalo pripremiti opremu, odjeću i prehranu odgovarajuću za 2 dana i jednu noć na planini, duboko promišljanje kombinirano s realnim predviđanjem potencijalnih situacija odvijalo se, paralelno s uobičajenim svakodnevnim obvezama, u glavama polaznika sve do posljednjeg trenutka, predviđenog vremena polaska u 6 sati ujutro, kišne, mračne i oblačne subote. Vremenski uvjeti djelovali su obeshrabrujuće, no ne i hrabrim polaznicima škole koji su se odazvali u zaista velikom broju kako bi dokazali da su stečeno znanje sposobni primijeniti u svim uvjetima.
Uvjeti na planini bili su zahtjevni, počevši od klimatskih, preko telekomunikacijskih, zdravstvenih, higijenskih do somnoloških. Naučili smo kako hodati s glavom u oblacima nije nimalo sanjarski u planini, gdje je to jedno mokro, vlažno, maglovito, sivo i tmurno iskustvo, prošarano jedino šarenim bojama kabanica. Pogled s vrha plaćao se povremeno udarima bure po sekundi ili opeklinama UV zraka, a koje su sanirali solidarni planinari, dijeleći velikodušno svoju odjeću, kreme i ostala pomagala. Ipak, vjetar u kosi, morska površina dodirnuta sunčevim zrakama, maglovita šumska mističnost i oblačna difuzna rasvjeta, koja djeluje kao savršena blenda za planinske fotografije, pozitivni su ishodi klimatskih hirova kojima se sad, napokon, nakon što smo došli u dohvat telekomunikacijskog signala, možemo hvaliti po društvenim mrežama.
Osim prilagođavanja vremenskim uvjetima, potrebno je bilo prilagoditi se i ostalim planinarima. Noću, prilagodba ostalim planinarima značila je vježbanje strpljenja te želje za agresijom kako bi dočekali dan bez tužakanja raspjevanih i hrkajućih cimera domaru koji bi ih izbacio, odnosno poštivanje noćnog mira i tišine nakon određene ure, kako bi se svi dovoljno naspavali. Danju je prilagodba dočekala one u vrsnoj kondiciji, koji su avanturistički i entuzijastički bili ograničeni tempom ležernijih i opuštenijih uživatelja u planinskoj prirodi, koji su se pak trudili nadvladati vlastite fizičke parametre kako bi zadržali homogenost grupe. Ponavljanje vezanja čvorova te orijentacije kartom i kompasom u omogućilo nam je buduće izbjegavanje i rješavanje problema koji bi potencijalno mogli proizaći iz situacija vezanih uz heterogenost planinarskog kolektiva. Planinarski kolektiv su kolektivno nasmijali egzotični primjerci poljskih zahoda na koja smo naišli putem, kojima su se, sudeći po njihovoj unutrašnjosti, osim ljudi služile i divlje planinske životinje. Divljina nas nije samo okruživala. Osjećaj divljine pratio nas je iznutra tijekom cijelog izleta, jer bio je prava mala survival avantura.
Školarka: Janja Pilić
