1.izlet OPŠ 2019. Samoborsko gorje
U subotu 23.3. organiziran je prvi izlet opće planinarske škole. Vodili su nas Mladen, Iva i Ivana. Dogovor je bio da se polazi u 7 sati iza Lisinskog. I tako smo u 7 i krenuli, s time da smo na stanici Antunović još pokupili ostatak polaznika. Od 45 prijavljenih, 40 nas se pojavilo. Pošto nikada nisam bio na Samoborskom gorju, vjerovali ili ne, bilo mi je drago da sam dobio tu priliku. Oko 8 sati smo stigli na polazišnu točku. Moram reći da je usprkos odličnoj prognozi za taj dan na podnožju bilo čak i hladno, jer sunce još nije zagrijalo zrak. Uvijek je dobro zato obući više slojeva, pogotovo u ovakvo doba godine, gdje su noći još hladne. Kada sunce malo zaprži, najlakše je skinuti te jakne i objesiti ih na ruksak ili ih staviti unutra. Prije nego što smo krenuli, Mladen nam je podijelio naše zamke. Ne zamke za divljač, nego uže kojim ćemo kasnije vježbati čvorove naravno. Zatim smo se uputili prema stazi. Bila je to ne markirana staza, ali imali smo povjerenja u Mladena da nas neće odvesti u Sloveniju ili neznam gdje već.
Hodali smo uz mali potočić, koji je posljedica topljenja snijega rekao bih. Nakon možda sat vremena hoda ili manje, na stazi se i pojavio snijeg. Ne u ogromnim količinama naravno, ali nekih 5-6 centimetara na određenim mjestima. Većina staze je bila relativno blatna zbog tog snijega koji se topio, ali ništa na što prosječan planinar nije navikao. Par puta smo stali da predahnemo, ali moram reći da su svi polaznici držali ritam koji je Mladen udario. I tako smo stigli na Japetić oko 10:40. Tu smo stali da odmorimo i nešto pojedemo, a zatim smo izvadili zamke. Prvo smo učili pletenicu, pa šesticu i osmicu. Sve osnovni čvorovi, ne samo u planinarenju nego i alpinizmu, jedrenju i ostalom. Nakon nekih pola sata odmora, krenuli smo prema Žitnici. U 11:30 smo stigli do doma, gdje smo stali na sat vremena (što se za mene ispostavilo i malo duže od toga). Posjedali smo po stolovima da bi ručali, a poslije smo imali priliku gledati paraglajdere kako uzlijeću. Legao sam na travu iza paraglajdera, sa krasnim pogledom na krajolik.
Sunce je pičilo dosta jako, skoro pa nije bilo ni oblačka na nebu. Nakon što je prvi paraglajder uzletio, odlučio sam malo ‘zaleć’ na travici. Izvadio sam slušalice i pustio si muziku. Prekrio sam lice sa kapuljačom, ali se ispostavilo da to nije dobar način sprječavanja ultra ljubičastog zračenja (začudo). Tako sam slušao muziku, i dok su paraglajderi uzlijetali, skoro sam i ja sa njima, ali ne u nebesa, nego u neki drugi svijet. Nakon što mi je muzika dosadila, odlučio sam ustati. Bilo je nekih 13:10. Malo sam se osvrnuo, i primijetio da više ne prepoznajem ljude oko sebe. Bio sam prilično siguran da ne sanjam, tako da je bila samo jedna mogućnost – cijela grupa je krenula dalje bez mene. Dan prije Mladen me zvao na mobitel, tako da sam imao njegov broj. Nazvao sam ga i obavijestio da sam idalje kod doma. Kad si na vrhu planine, u šumi, nije baš da ima nekog signala. Tako da je par puta puknula veza, ali uspjeli smo dovoljno dugo razgovarati da mi objasni kuda moram ići. Rekao mi je da prođem pokraj raspela, koje praktički kao da se ukazalo da mi pokaže pravi put. Našao sam stazu, i onda je pao jedan trekking. A nakon toga su skoro pale i noge. Kvadricepsi su dobro naplatili moju nepažnju. Tu sam stazu protrčao što sam brže mogao, jer bi mi bilo neugodno da me ljudi čekaju pre dugo dok se ja lagano spuštam. Tako da baš nisam obratio previše pažnje na okolinu, ali sam siguran da je bila lijepa. Srećom je jedan manji dio grupe ostao sa Ivom na kraju staze, gdje su čekali još nekoga. Pridružio sam im se, dok je veći dio grupe otišao sa Mladenom i Ivanom jednom drugom stazom prema busu. Nas nekolicina se isto uputila prema busu, ali drugim, lakšim putem. Stigli smo kod busa oko 14:40, puno prije ostatka grupe. Oni su došli malo prije 15:30. Nakon predaha i presvlačenja krenuli smo za Zagreb. A kakva je bila ta druga staza ćete nažalost morati pitat ostatak grupe.
Ispalo je da je moje kašnjenje bilo neplanirani PR potez. Svi su čuli da je Jakov ostao kod doma. Sad čak i ako neznaju kako izgledam, barem će znati o kome je riječ kad se spomene Jakov. Što sam naučio? Ako misliš imati slušalice, obrati pažnju na vrijeme, ili nekoga zamoli da te trkne kada se kreće. A ako bi trebao opisati izlet sa jednom slikom, mislim da postoji samo jedna ispravna.
Napisao: Jakov Bogdan
