4. izlet OPŠ – Okić 09.04.2017.

Prekrasna, sunčana nedjelja, 09.04.2017.
Četvrti izlet OPŠ 2017. u klasi Mladena Stankovića bio je sudjelovanje na tradicionalnom pohodu na Okić – pohodu koji HPD Željezničar već dugi niz godina organizira u čast Dragojle Jarnević, do kojeg ćemo mi doći preko Plješivice.
D. J. (Karlovac, 1812-1875.), prva hrvatska profesionalna književnica, uvjerena ilirkinja, učiteljica, kroničarka, odgajateljica i pedagoginja, planinarka, žena je koja je hrabro iskoračila iz krutih okvira svog doba ostavivši nam značajnu književnu i povijesnu ostavštinu. Nama najinteresantniji dio njenog života je činjenica da je ona bila prva žena koja se popela na Okić sa južne, strmije strane. I u današnjim okvirima to je veliki pothvat jer u to vrijeme nije bilo alpinističke opreme. Kada je konačno, 1843. godine uspjela nagovoriti jednog svog znanca da je prati na tom usponu popela se po strmim i oštrim stijenama – bosa!! To mjesto danas je poznato kao „Dragojlina staza“ – penjačko vježbalište naših alpinista.
U svome je Dnevniku, (najpoznatijem njenom djelu), taj podvig potanko opisala: „Strašno stermi i skliski put prieko onog kamenja i porušenih razvalina bi s pogibelju skopčan i plazenje po njemu vratolomno, ali moja želja, na verh dospjeti, čini me svu pogibeo prezirati, i ja, cipele iz nogu uzamši, a odeću oko mene usko gori zadevenu, pustih se kao mačka gori plaziti… Moj drug, videći mene ovak plaziti, udivljeno stane i reče: „Gospodično“ Tako mi boga i moga poštenja! Ja vam se moram diviti. Ja sam bio soldat i mnogi sam već vratolomni put činio, nu na ovakovom jošte ne bijah nikada…! Nu meni se to šala viđaše i srietno doplazismo i dovukosmo se na verh.“
I mi sretno doplazismo i dovukosmo se na vrh, no… krenimo redom…
Već poslovično polazak u 7,00 sa prve stanice – Lisinski.. utabanom stazom skupljanje ostatka družine – Remiza, Antunović… pa preko Samobora do prijevoja Poljanice i lovačkog doma. Slijedi ranojutarnja kavica i priprema za polazak. Žustrim tempom počinjemo uspon, nesvjesni činjenice da sudjelujemo u pokaznoj vježbi radnog naziva „Ovak’ se to inače ne radi“ – naime, Mladen nam na prvom „skidalištu“ govori da ipak treba malo laganije krenuti s penjanjem dok se ne postigne „radna temperatura“… Nastavljamo vršnim dijelom Plješivice, prekrasnim šumskim putem, malo gore – malo dolje i dolazimo do vrha Plešivica.
Vrijeme je za prvi dio današnje terenske nastave – orijentacija. Vade se karte, kompasi, mobiteli…. i dok Pero jednom dijelu ekipe objašnjava kako instalirati aplikacije, učitati karte, napraviti i slijediti tragove … drugi dio orijentira se pomoću karte i kompasa (doduše tu ima nekih manjih tehničkih problema jer su neki od nas zaboravili naočale pa na karti vidimo samo zelenu i narančastu crtu, no, kao što je poznato, planinari su vrlo susretljiva bića i na molbu: Pliz, daj mi s prstom pokaži gdje se sad nalazimo svi spremno nude prst u pomoć)… uglavnom, usjeverili se mi, pronašli smjer u kojem je pl. dom na Okiću, locirali Jasku… i krenuli dalje (ionako je trebalo na vrhu napraviti mjesta za članove PD Strahinjščica koji su nas slijedili).
Nastavljamo u istom ritmu – po šumici gor’ pa dol’… lijepo, nezahtjevno ali ipak s povećanim oprezom radi lišća ispod kojeg se može koješta skrivati… dolazimo do Zuba gdje se veći dio ekipe okušava u penjanju po stijeni…. nastavljamo dalje i korak po korak eto nas na drugom odmorištu i naravno, drugom dijelu terenske nastave… Vadi zamke! viče šef..
Danas nas čekaju dva nova čvorića iz porodice čvorova za spajanje užeta – ambulantni i dvostruki zatezni (koji je poznat i kao dvostruki križni na zateg) sa osiguranjem.
Pokazuje Mladen, prebaci, omotaj, provuci, zategni i evo ga, a mi, kao i svaki put do sada, gledamo u njega k’o da izvodi neki mađioničarski trik i kad je njegov čvor gotov mi ne znamo ni sa koje strane trebamo primiti uže a kamoli gdje provući, ali zato su tu naši vodiči. Ovaj put s nama su bile Dragojla Iva, Dragojla Ivana i Pero, koji su se strateški rasporedili po grupicama i sa puno strpljenja opet i opet i opet pokazivali kako treba preko prsta omotati, prebaciti…. naravno da smo i ovaj put uspjeli, i ovaj put oba su pala.
Nastavljamo hodanje i nakon kratkog vremena do nas dopire žamor, znači blizu smo doma. Prilikom dolaska u dom dočekuje nas vesela atmosfera – muzika svira, pjeva se i pleše, fešta je u punom jeku, naokolo hodaju prekrasne Dragojle – lijep i hvale vrijedan običaj članica HPD Željezničar da u čast Dragojli na pohod dođu odjevene u dugačke suknje, bijele košulje i šeširiće – odjevnu kombinaciju iz vremena Dragojle Jarnević.
Nakon kraćeg odmora krećemo na Dragojlinu stazu – strmu stazu s južne strane kojom se dolazi do ruševina starog Okić grada… prvi dio izrazito strmog zemljanog puta prolazimo uz pomoć užadi koju su dan prije postavili Mladen i ini članovi Željezničara (i hvala im na tome jer ne znam kak bi bez te pomoći prošli taj dio) i dolazimo do stijena – slušamo Mladenove upute, spremamo štapove, navlačimo rukavice i krećemo – polako, koncentrirano, neko brže i lakše neko malo sporije i znojeći se ali mic po mic svi „srietno doplazismo i dovukosmo se na verh“. A na vrhu nas dočekalo iznenađenje: dvije Dragojle i njihovi kavaliri s „masnim kruhom“, špekom, kolačima… Malo smo zamezili, pomogli im rastaviti opremu i uzeli dio stvari te krenuli natrag prema domu jer je one najbolje među nama još čekao Žohar.
O penjanju Žoharovim putem ne mogu ništa detaljnije napisati (jer sam ja bila u grupi B koja je uz red Slabinca, red Miše, red Halida, malo plesa i puno veselja ostala u domu) ali svi su se vratili zadovoljni, ozareni i sa smiješkom na licu – zaključak: bilo im je super i taj je zadatak uspješno obavljen (nismo ni sumnjali u njih).
Nakon što su Mladen i njegovi vrijedni pomoćnici pokupili užad sa početka Dragojline staze krenuli smo u Klake gdje nas je čekao naš Mario.
Dobro raspoloženi i zadovoljni utrpali smo se u bus u kojem je do Zagreba pala i pjesma… vrijeme će pokazati je li to bio rezultat one još jedne kavice/pivice/whatever na kojoj smo zastali ili smo se sada već malo bolje upoznali i lagano otpustili kočnice i grla pa pokazujemo svoje pravo „ja“ 🙂

Višnja Krušić

Album: https://goo.gl/photos/Wuz3FXrEqvLUs3ki7