Izvješće HPD Željezničara s izleta na Viševicu i Zagradski vrh

6.svibnja 2017.

Za ovu prvu svibanjsku subotu bila je najavljena dobra vremenska prognoza za Gorski kotar i to je najvjerojatnije bio razlog da se u zadnji čas povećao broj zainteresiranih za ovaj izlet. Umjesto rezerviranog mini busa iznajmili smo veći i u 7 sati krenuli u susret poznatim goranskim vrhovima Viševici i Zagradskom vrhu. Uz naših 28 članova, pridružili su nam se planinari iz HPD Matice, Ine Bjelolasice, Vrapča, Dalekovoda i ZET-a. Sa vozačem, također našim članom bilo nas je ukupno 41.

Vožnja je trajala približno dva sata, a s autoputa smo skrenuli na izlaz Vrata preko Fužina i Liča. Neposredno prije Vagabundine kolibe, cca 800 m ,Grupa A ( 25 planinara) s vodičem Ivanom Kobeščakom se iskrcala kod odvojka na šumsku cestu za Viševicu(1428m). Tu im se pridružila poznata planinarka iz Senja Neda Turina. Posebna pažnja je bila posvećena našem slijepom planinaru Željku Brdalu, kojeg su na usponu vodili Božo Pomper i Damir Bajs, a pri silasku Ivan Kobeščak i Boris Lesac. Grupi A je trebalo dva i pol sata do vrha Viševice sa kojeg se šire lijepi vidici na Velebit, Bijele stijene, Risnjak, Učku i sjeverne jadranske otoke. Većina se željela popeti i na Zagradski vrh, pa se nisu dugo zadržavali na Viševici. Božo ih je vodio kraćim putem i ukupno su hodali šest sati.

Grupa B (16 planinara) se dovezla do Vagabundine kolibe(868m), ugodnog planinarskog doma i ugostiteljskog objekta uz cestu, odakle je nakon kraćeg zadržavanja krenula pod vodstvom Božene Kralj-Vrsalović na Zagradski vrh (1187m). Podršku u vođenju su dali Antonija Milovac i njen školarac Borna, koji se uvijek raduje da može igrati ulogu pomoćnog vodiča. S obzirom na to da je u grupi bilo i sporijih planinara, odlučili smo se za lakši , ali duži uspon prema vrhu koji je trajao 1sat i 40 minuta, a povratak po strmijoj pretežito kamenitoj stazi 25 minuta. Treba spomenuti, da se na toj stazi mjestimice gubi markacija.

Svima će ostati u sjećanju prekrasni vidici sa sunčanog vrha, posebno oni na sjeverne jadranske otoke i Viševicu na suprotnoj strani. Ivan Črljenac nam je uz internetsku podršku pokazivao pojedina mjesta na Krku i obali, a zahvaljujući jednom planinaru zatečenom na vrhu pozirali smo za zajedničku fotografiju.

Do 15,30 su obje grupe stigle u Vagabundinu kolibu. Tu nas je čekao unaprijed najavljen ručak: odlično varivo od mješanog povrća s kobasicom i kolač (specijalitet domarke Draženke). Inače taj je objekt poznat po urednosti, ljubaznosti domaćina i vrlo dobroj ponudi hrane, pa na rastanku nije bilo teško obećati da ćemo ponovo doći.

Uz pjesmu i dobro raspoloženje smo u 19 sati stigli u Zagreb.