Pruži mi ruku OSI – Vis, Moslavačka gora, 02. 03. 2025.
Planinarski pozdrav!
Zbog vremenske prognoze izlet je sa subote prebačen na nedjelju što se pokazalo kao dvosjekli mač.
Mač je donio mnoštvo otkazivanja i idealno vrijeme za planinarenje. Ovdje iznosim staru narodnu: Nije se rodio tko je svima ugodio! I jednu „gojzekovsku“: Tko organizira, taj diktira!
Vodiči: Ana Milin i Zvonko Kolić
Koordinator (info): Željko Brdal
Podrška: Ema Jurkin, Ester Stanković, Hrvoje Mihelj, Jovica Janjatović, Mladen Stanković
Naši domaćini, PD Yeti iz Kutine, bili su jednostavno fenomenalni – na izletu su sudjelovali brojni „yetijevci“ predvođeni Borisom 1 i Borisom 2. Osim toga na izletu su bile i tri članice društva koje su članice GSS-a što je samom izletu dalo dodatnu sigurnost. Ali ni to nije sve!
Nakon izleta domaćini su nas ugostili u OPG-u njihovog člana Ogija gdje je na meniju bio lovački gulaš, domaći kruh, feferoni i cikla iz vrta iza kuće te pitko moslavačko vino. Sve je bilo odlično i fino!
O izletu:
Nakon okupljanja kod izletišta kraj jezera Mikleuška, Boris 1 i koordinator su evocirali sjećanje na ostvareni izlet Korak po korak na Moslavačkoj gori. Potom je Boris 2 (predsjednik PD Yeti) pozdravio sve prisutne i u najkraćim crtama opisao trasu izleta. Koordinator Željko uručio je Luciji Mahnet i pratnji prigodne majice za njihov 5 „željezničarski“ Pruži mi ruku izlet.
Nakon toga smo se automobilima odvezli do vrha Humka (488 m n/v). Laganini, s noge na nogu, baš koliko osobe s invaliditetom mogu, nakon sat vremena smo stigli do vrha Vis (437 m n/v).
Nastavili smo preko vidikovca Vis i nakon sljedećih sat vremena došli do ruševina Pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije (poznat kao Bela crkva) gdje smo napravili stanku za odmor. Tu nas je dočekao lokalni novinar te je u razgovoru s Yetijem Borisom 2, GSS Sandom i koordinatorom Željkom napravio prilog o izletu.
Šumskom stazom uz potok Crkveni jarak vratili smo se na polaznu točku tj. vrh Humka do koje smo stigli nakon sat vremena. Treba naglasiti da su se na ovom dijelu hodnje iskazali „pruži mi ruku“ sudionici jer su našem OSI-ju Roku ovdje bili potrebni podrška i pomoć. No i to je uspješno provedeno.
Gastro točka: Nakon planinarenja nastavili smo automobilima oko 10 minuta prema selu Mikleuška. Na lokalnom OPG je bila fantastična gastro točka, druženje i povratak u Zagreb s jednom jedinom mišlju – ponovilo se.
Autor:
Željko „Gojzek“ Brdal
