Šesti izlet OPŠ: Kalnik
Šesti izlet opće planinarske škole bio je na Kalnik. Standardni nalazak kod Lisinskog ovaj je put bio u 7ipo, nitko nije kasnio kao ni prošli put pa izgleda da nam je rano subotnje ustajanje već ušlo u naviku. Jutro je svanulo sunčano, a tako je ostalo i većinu dana, ciklona Kruno nas je odlučila poštedjeti (onih par kapi pred kraj je bilo dobrodošlo osvježenje). Vozač Mario dovezao nas je do najistočnijeg dijela Kalničke Grede, odnosno do podnožja vrha Škrinja i tu je započela naša kalnička avantura.
Kalnik je definitivno izlet s najviše osvojenih vrhova. Iako je Škrinja najniži vrh Kalnika sa samo 504 metra, strmina koja vodi do njega već nas je bacila na sve četiri, ali nagrada je bila prekrasan pogled na sve strane, a pogotovo na šume Kalnika u svim nijansama zelene.
Od tu smo nastavili dalje prema vrhu Podrevec (544m), a nakon njega prema Vuklecu (572m). Između ta dva vrha napravili smo i jednu veću pauzu u kojoj smo naučili kako kombinacijom čvorova koje smo prethodno savladali napraviti prsni navez. Ovako to ide: dva-tri navoja oko prsa, jedan bulin, sa svake strane bulina po šestica radi sigurnosti, pa preko jednog ramena, ispod navoja i preko drugog ramena natrag do prsa gdje završavamo ambulantnim čvorom koji je ponovno sa svake strane osiguran šesticama. Zvuči i čini se komplicirano, ali vrlo brzo smo svi bili navezani i sretno nastavili dalje. S Vukleca smo već vidjeli i naš idući cilj – planinarski dom Kalnik, a iznad njega i čuvene kalničke zube.
Uslijedilo je najgore spuštanje u kratkoj povijesti naših spuštanja po dosta strmom i skliskom zemljanom terenu gdje smo još jedanput utvrdili zašto su štapovi toliko koristan dio planinarske opreme. Tako smo stigli i do samog doma gdje smo se podijelili u dvije grupe – jedan dio odlučio se za hodanje poučnom stazom do vrha Vranilac i potom uživanje u lijepoj gastronomskoj ponudi doma (čuli smo kasnije da su kolegijalno nazdravili za svaki naš osvojeni zub, svaka čast ljudi :).
Drugi dio grupe u kojem sam bila i ja odlučio se do vrha ići preko svih sedam kalničkih zuba. Već nakon prvog smo bili sretni sto smo odabrali taj put, veranje po stijenama poseban je gušt i nakon svakog zuba bili smo sve ponosniji jer smo gore. Ima među nama sigurno i onih kojima ce zubi biti dodatni poticaj da se u budućnosti odvaže i na alpinističku školu. Nemoguće je opisati koliko su prekrasni vidici sa svakog zuba, ali zato par fotografija može dočarati.
Spretno i sretno stigli smo do zadnjeg zuba odakle smo vidjeli i Ivančicu i Medvednicu. Sa sedmog zuba nastavili smo do Vranilca, najvišeg vrha Kalnika koji se nalazi na 643m čime je i najviši vrh Koprivničko-križevačke županije. Time smo dodali još jedan pečat u našu obilaznicu, nakon čega smo uslikali par grupnih slika za uspomenu i krenuli natrag prema domu.
Na terasi doma smo zbrajali dojmove, guštali u dobroj hrani i pokojoj pivici. Vožnja natrag do Zagreba protekla je u veselom tonu, posebno jer su nas Žaklina i Josip obradovali odličnim rakijama od višnje i limuna. Nazdravili smo za još jedan uspješan izlet i veselimo se budućima!
Marija Gašpar
