BIOKOVO 6. i 7. 07. 2013.

klikni na sliku za pregled albuma

S obzirom da se grupa razvukla, nekoliko nas koji smo prije drugih pristigli do sedla Štrbina, čekanje smo prikratili usponom na Vošac (1422 m) gdje je prije nekoliko godina izgrađena istoimena planinarska kuća, koja je na žalost onih koji su tijekom uspona slinili za pivom, bila zatvorena.
S Vošca je pogled na Makarsku zaista nekaj posebno i to treba jednostavno doživjeti. Ako je to još u smiraj dana i sa suncem na zalazu onda je slika zaista veličanstvena.

Vratili smo se natrag do sedla i pričekali ostale.

Prošlo je 11 navečer kad smo pristigli u sigurnost pl. kuće. Zaboravil sam reći da nas je bilo 18. Jedan od masovnijih izleta visokogorske sekcije.

Planinarska kuća ima dvije prostorije. Spavaonicu sa 15 ležaja i dnevnu sobu u kojoj se može pripremiti hrana koju morate donesti sa  sobom jer je dom neopskrbljen. Pored kuće je gusterna sa pitkom vodom kaj je od izuzetnog značaja, znajući kako je Biokovo siromašno s vodom.

Jutro je krenulo uobičajeno. Doručak, spremanje i fotkanje. A onda Juri u susret. Zbog strmine staza je do vrha osigurana brodskom užadi.

A na samom vrhu je repetitor i do njega je pristup posjetiteljima onemogućen. Planinari se penju do kapelice posvećene Sv. Juri, koja je dvadesetak metara niže. Po tom je svecu najviši vrh Biokova (1762 m) i dobio ime. Vidici s drugog vrha po visini u Hrvatskoj su nevjerojatni. Ovo je vrijedno svake kaplje znoja.

Vratili smo se do kuće, pokupili stvari, opskrbili se vodom, Iveku je posebno bila fina i njezinog se okusa bude još sigurno dugo sjećal, i krenuli prema Lokvama.

klikni na sliku za pregled albuma

Petnaestak minuta od kuće na dobro označenom mjestu ostavili smo markaciju i kraticom nastavili prema pl. kući na Lokvama. Put je označen kupovima kamenja i lako ga je pratiti. Kud oko seže proteže se tipičan mrežasti kras Biokova. Poput nemirnog kamenog mora iz kojeg strše najistaknutiji vrhovi Biokova. Nevjerojatno! Na jednoj je strani Vošac, iza nas Sveti Jura a tamo daleko na sjeverozapadu Sveti je Ilija i Šćirovac. Preko ta dva velikana Biokova spustit ćemo se u Bartuloviće odnosno u Gornja Brela.

Planinarska kuća Slobodan Ravlić na Lokvama otvorena je samo po dogovoru. Prije se zvala samo pl. kuća na Lokvama a od prije nekoliko godina nosi ime i prezime nekadašnjeg zaposlenika HRT-a kojeg je s ceste nedaleko pl. kuće Sv. Jura orkanska bura otpuhnula u nepristupačne vrleti predjela zvanog Silni gozd.

Na prijevoju Motika šestoro iz ekipe odlučilo je prekinuti turu. Za njih je zov mora očito bil prejak pa jednostavno nisu mogli odoljeti.

Mi smo se pak dobro odmorili i krenuli dalje.

Prvo na Svetog Iliju (1642 m) a onda i na Šćirovac (1619 m) kojeg zovu i Miletnjak. Gledamo u pravcu Jure i čudom se čudimo. Kaj smo to sve prošli? Da, nevjerojatno je kaj čovjek sve može izdržati.

Još nam je ostalo mukotrpno spuštanja do Bartulovića i onda još oko sat tabananja po asfaltu do Gornjih Brela. Mogu vam reći da mi tabani ovako nisu stradali ni na Paklenici prije dva tjedna. Tura je bila zaista “luda”. Ali isplatilo se. U ova dva dana prošli smo najviši, usudil bi se reći i najljepši dio Biokova. Bilo je naporno, to svakako, ali ujedno lijepo i nadasve atraktivno. Sigurno ste čuli za onu staru planinarsku – bol i patnja prolaze a zadovoljstvo ostaje.

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.