Grossvenediger

autor albuma Mariofil Mario

Ovog vikenda visokogorska sekcija i ja osobno kao vodič ostvarili smo lijep uspjeh jer nas se devetoro (toliko nas je i krenulo) popelo na Grossvenediger oko 3670 m (nekoliko različitih podataka), drugi po visini vrh u Visokum Turama (iza Grossglocknera) i četvrti vrh u Austriji.
Prognoza je za subotu bila zadovoljavajuća, a za nedjelju jako dobra tako da smo u subotu u 6 krenuli na dosta dalek put. Poslije granica, vinjeta, tunela i ostalih zadržavanja, oko pola  12 smo stigli na parking poviše sela Hinterbich na oko 1400 m.
Do Johaneshutea 2121 m smo došli makadamom sa par planinarskih prečica za jedno sat i pol i uz kraće zadržavanje (ne smiješ na klupu ispred doma sjesti ako ne naručiš piće tako da sam iz protesta sjedio na podu, ali to tek na povratku) nastavili gore prema Defraggerhausu 2963 m. Negdje iznad 2500 m nas je dočekala snježna mećava, ali ništa zato, mislili smo. Glavno da sutradan bude dobro vrijeme. Gore smo došli nešto poslije 4, što nisam mogao vjerovati, ali tako je. Preko 1500 m za 4 i pol sata, i to oni zadnji. Izvrsno.
Ne baš ljubazni domaćini. Zimska soba zaključana jer su dan prije otvorili dom. Dom krcat i jedva nalazimo mjesta u potkrovlju (madraci od 50 cm) za 18 eura. Ne daju nikakav popust ni za hrvatske ni za slovenske iskaznice. Piva skoro 4 eura. Tek za informaciju.
Nekolicina nas odmah penje na greben iznad doma na preko 3000 m da malo osmotrimo situaciju na ledenjaku za sutradan. Nisam baš oduševljen jer je palo nešto novog snijega, vide se brojne pukotine (gore su one što se ne vide, a ima ih i takvih), i nitko još nije prošao da označi put. Malo me zaboljela glava, ali sutra je izvrsna prognoza pa će sve biti lakše.
Navečer zabavljamo do fajrunta mnogobrojne goste u domu, a spavali smo kako tko. Buđenje (bar su mene probudili) oko pola šest. Nešto jela, dosta dugotrajne pripreme i oko sedam krećemo iz doma. Nismo se baš gurali prvi. Pa bio bi i red da domaćini utru put preko ledenjaka. Vrijeme već tad djelomično oblačno i grozno puše.
Idemo u dva naveza, a vrijeme se sve više kvari. Ispod sedla između Hohes Aderl i Reiner Horn (oba preko 3500 m) grozno puše i baca ledene iglice u lice. Vidljivost jako loša. Neki navezi i odustaju, ali mi nismo ti. Poslije sedla se vrijeme kao malo smirilo, ali kad smo došli na vršni greben sve po starom. Još i gore. Sva sreća da se nije vidjelo ništa, a kamo li provalije sa lijeve i desne strane vršnog žileta. Na vrhu nismo imali volje ostati više od par minuta.
Na silasku vidljivost nikakva, a vjetar je već zameo tragove kojima smo malo prije išli gore. Intuicija, zvončići za maglu i malo sreće i već smo pod sedlom gdje je vidljivost bolja, vjetar slabiji i koji celzijus više.
Na grebenu iznad ledenjaka pakiramo i spremamo mnogobrojnu opremu. Mali odmor, brzi zalogaj na Defreggeru i natrag u dolinu. Kod auta smo prije 4, a u Zgb u pol devet. Stvarno smo brzo sve odradili po ne baš naklonjenom vremenu.
Ekipa za pet. Svi živi i zdravi. Zahvaljujem svima !!!

Dražen

Nikad u životu nisam vidio toliko svizaca !