KRN

KLIKNI NA TOMOV ALBUM

Kao dio priprema za godišnju turu u Tatre odlučio sam da mi vodiči (Višnja i ja) napravimo dvodnevnu turu na Krn. U obzir je dolazila najteža planinarska varijanta (nakon dva uspona tim smjerom zarekao sam se da više ne idem tuda, ali…). Tura je zahtjevna, jer je za početak dolazak dugačak – vožnje je od Zagreba preko Logateca, Idrije, Tolmina, Kobarida i sela Drežnice između 4 i 5 sati. Od visoravni nad Drežnicom je uspona navedeno 4 sata. Moram reći da je visinska razlika 1500m i strmog i ekstremno strmog terena je većina. Realan uspon s uključenim odmorima i fotografiranjima ima preko 6 sati. Uspon teče prema bivku na Črniku lijepom šumom, kojom se uspinjemo i dalje do pod zapadnu stijenu Krna. Tu počinje Zapadni drežnički smjer (Zahodna Drežnička smer). Žice vode strmom stijenom prekidanom strmim livadama do ramena u stijeni. Odavde Zapadni drežnički prelazi koso policama u južnu padinu Krna, a ravno gore nastavlja ferata Silva Korena (osigurani klinčani put). Kad je pogledaš, lagano se smrzneš, jer teče bridom zapadnog stupa ili potpornja Krna skoro okomito. Inače ferata nije teška, ali je ekstremno eksponirana i zračna i treba paziti na svaki korak. Zadnji klin ferate se nalazi dvadesetak metara od Gomiščkovog zavetišča (skloništa) pod vrhom. To nije sklonište, nego pravi dom – otvoren stalno cijelo ljeto s kuhinjom, jelom i pićima, a nakon prošlogodišnjeg preuređenja prima 50 planinara na noćenje. Drugo jutro smo otišli na vrh Krna i produžili do susjednog brda Krnu s istoka – Batognice. Treba reći da je tuda tekla u Prvom svjetskom ratu Soška fronta i tu su se vodile teške i krvave borbe. Kažu da je u namjernoj eksploziji 4 tone nitroglicerinske želatine vrh Batognice snižen za više od 10 m. Spustili smo se na drugu stranu na sedlo prema Vrhu nad peski (na vrhu mu je upisna knjiga u obliku malog Aljaževog stolpa), obišli Batognicu sa sjevera natrag na Krnsko sedlo i spustili se beskrajnom južnom padinom Krna preko sedla pod Kožljakom i mimo jedne lijepe lovačke kućice natrag do motorizacije. Vratili smo se u Kobarid i otišli na spomenkosturnicu na brijegu nad gradom. Tamo se nalaze posmrtni ostaci preko 7000 talijanskih vojnika. Ne mogu zamisliti besmislenije smrti od ove koja je snašla te nesretnike. Naravno da smo putem natrag svratili u Tolminu na nagradnu pizzu. Izlet je za svaku preporuku. Ipak nije za svakoga, jer je nužna kondicija, pripadajuća oprema, prilično iskustva, a vrtoglavica ne dolazi u obzir. Prema mojim saznanjima Željezničari vrlo rijetko koriste taj smjer premda je najatraktivniji na Krnu i feratu Silbva Korena mogu nazvati  najljepšom slovenskom feratom