STARI GRADOVI BANOVINE
album s izleta Toma Zoričića
U nedjelju u 7 sati ujutro u sam osvit zore uputilo se tridesettroje zainteresiranih na kulturno-povjesni izlet na Banovinu. Otišli smo preko Petrinje do Hrvatske Kostajnice, našeg prvog odredišta. Tamo sam se sreo s gradonačelnikom g. Tomislavom Paunovićem koji nas poveo na razgledavanje starog grada čija obnova je završila upravo prije tjedan dana. Čuli smo mnoge zanimljivosti i podatke iz povijesti Kostajnice i utvrde. Mora se pohvaliti Hrvatski restauratorski zavod koji je nakon mnogo godina s vrlo ograničenim sredstvima uspio vrlo lijepo dovršiti obnovu utvrde (stajalo je preko deset milijuna kuna) koja je sada spremna ugostiti mnoge kulturne sadržaje. Nakon toga gradonačelnik nas je odveo na susjedno brdo Čukur gdje je početkom Domovinskog rata smrtno stradao poznati snimatelj HTVa Gordan Lederer.
Slijedila je vožnja dolinom Une do Dvora i zatim do sela Zrin. Bilo je tužno vidjeti što je danas (pa čak i poslije obnove) ostalo od nekad bogatog sela. Glavni udarac se dogodio dan nakon Male Gospe 1943. Kad su „partizani“ spalili i uništili cijelo selo, i pobili skoro svo stanovništvo. Od 850 ljudi ostalo ih je nekoliko. A nakon rata je vlast dovršila ostatak.
Uspeli smo se na brdo sa ruševinama starog grada Zrina iz 13. st. (etimologija imena je od starohrvatske riječi zriti – gledati, promatrati). Od grada je malo ostalo – samo gradska akropola s obodnim bedemom i ulazna kula. Sve unutarnje zgrade u utvrdi su odavno srušene. Provodi se djelomična sanacija i konzerviranje nekih dijelova. Ovaj stari grad bi zavrijedio da ga se obnovi bar dijelom. On je do 1347. bio središte posjeda knezova Babonića, kad ga kralj Ludovik Anžuvinac daje u posjed knezovima Šubićima kojima je oduzeo Bribir i dalmatinske posjede. Otad su oni, naravno, Šubići Zrinski. 20. X 1577. pao je Turcima u ruke. U blizini je gotička župna crkva sv. Marije Magdalene iz 14. st. Možemo biti zadovoljni da se već nekoliko godina provodi obnova crkve. U njoj je pokopan Nikola III Zrinski, otac sigetskog junaka Nikole IV Šubića Zrinskog. Sačuvana nadgrobna ploča je sada u muzeju.
Slijedeće odredište je bilo Gvozdansko (etimologija imena je od starohrvatske riječi gvozd – šuma), utvrde prvog spomena iz 1488. Također je u vlasti Zrinskih i središte njihovog rudarskog područja. U tom su kraju vadili željezo, bakar, olovo i srebro, te kovali vlastiti novac. To je bila osnova njihove ekonomske moći.
U ratu s Turcima Gvozdansko je nakon nekoliko opsada i pada ostalih utvrda u turske ruke ostala zadnja slobodna utvrda. U jesen 1577 nakon osvajanja Zrina, Ferhat-paša, bosanski beglerbeg je s 10.000 vojnika opsjeo Gvozdansko kojeg je branilo oko 300 ljudi, uglavnom rudara i seljaka i svega pedesetak vojnika. Očajnička obrana je trajala preko tri mjeseca kada je 13. siječnja 1578. u izuzetno hladnoj noći primjećeno da su se u gradu pogasile sve vatre. U zoru su Turci izvršili juriš na grad, prodrli u njega bez otpora i zatekao ih je strašan prizor. Na svojim položajima na bedemima, po dvorištu, posvuda, ležala su mrtva tijela branitelja ukočeno stežući balčake mačeva i muškete – svi mrtvi od mraza, gladi i rana. Zapanjeni paša shvativši da je osvojio mrtvi grad, dao je mrtve pokopati po katoličkom obredu uz vojne počasti. To je vjerojatno najtužnija i ujedno najmanje poznata stranica junačke hrvatske povijesti.
Nakon tih tužnih trenutaka vratili smo se u Kostajnicu i otišli na lijepo izletište na brdu Djed na večeru i oko 21h stigli u Zagreb. Mnogi sudionici izleta su se zahvalili na mogućnosti da upoznaju nepoznate detalje i crtice iz hrvatske povijesti, koje su dosad široj javnosti do danas ostale nepoznate.
