TRADICIONALNI POHOD NA OKIĆ DRAGOJLINOM STAZOM
Otkako je na Okiću uređena Dragojlina staza, planinarsko društvo Željezničar iz Zagreba svake godine u travnju organizira tradicionalni „Pohod na Okić Dragojlinom stazom“
na kojem sudjeluju planinari iz mnogih društava Hrvatske i Slovenije, od dječje dobi pa do onih u devedestim. Ove godine, 17.travnja 2011 održan je 16-ti Pohod na Okić, a stazu su dodatno osigurali naši visokogorci Slavko Patačko i Nenad Brkić, te markacist Robert Smolec.
Lijepo vrijeme i ugodno druženje u planinarskom domu dr. Maks Plotnikov pod Okićem pridonjelo je da smo zaboravili nemili jutarnji događaj kad se autobus “DAROJKOVIĆ-PROMET”iz Dugog sela nije pojavio na dogovorenom mjestu. Zaključili smo, da s takvim neodgovornim prijevoznikom nikad više ne surađujemo. Srećom da smo većina imali osobne automobile u blizini i tako na vrijeme iz Zagreba preko Samobora i Klaka stigli do Okića.
Ove godine bilo je lijepo vrijeme, pa je većina sudionika prošla Dragojlinom stazom i uspon im je ostao u nezaboravnom sjećanju, a posebno odmorište „Ko taubeka dva“ i prekrasni vidici na sve strane.
U evidenciju Pohoda, koju su vodili Karlo Zaman i Božena Kralj- Vrsalović upisano je 68 planinara.Od tog broja, većina( 45) je bila iz HPD Željezničar. Izdane su 24 nove iskaznice planinarima koji su prvi put došli na pohod. Sukladno novim Pravilima pohoda podijeljeno je 5 priznanja za deseti pohod i dvije značke za peti pohod, te jedno posebno priznanje našoj najmlađoj sudionici Ivi Vuksan. Najstariji pohodnik (91g) bio je Branko Blažević iz planinarskog društava Bijele stijene.
Dan je bio sunčan, staze suhe, pa je nekolicina prošla i Žoharov klinčani put pod vodstvom Ivice Čandija, dok se naša članica Sanja Hajman tijekom dana tri puta popela po Dragojlinoj stazi na Okić. Treba spomenuti da je na pohod došao i jedan od idejnih začetnika uređenja Dragojline staze Zdravko Molak. Uvijek spreman pomoći u organizaciji, i ove je godine poveo jednu grupu Dragojlinom stazom, uz povijesnu priču o hrabrom podvigu Ilirkinje DRAGOJLE JARNEVIĆ iz Karlovca, koja je davne 1843. godine (30 godina prije osnivanja prve planinarske organizacije u Hrvatskoj) bez ikakve planinarske opreme , s prijateljem penjala tim putem i kasnije u svojo knjizi-dnevniku opisala tu divlju i romantičnu ljepotu južnoga Okićkog stijenja, koje svake godine privlači sve više planinara i planinarskih škola.
Nakon obilasak starog grada Okića, jedna je grupa planinara krenula na Plešivicu, dok se većina uz gitaru i pjesmu zadržala na terasi planinarske kuće. Domar se i ove godine potrudio, da ponuda hrane bude raznolika, a posebno smo hvalili domaću pileću juhu i savijaču od jabuka.
Na kraju smo svim sudionicima izleta poželjeli sretan povratak kućama, posebno našem slovenskom prijatelju Arčiju iz Celja i zaključili da bi na sljedećem pohodu trebali angažirati i živu glazbu..
Hvala svima na dolasku i doviđenja.
Pripremila: Božena Kralj-Vrsalović