VELIKA PLANINA

Subota, 16. VI 2012. bila je rezervirana za izlet na Veliku planinu u Kamniškim alpama. Bilo je problema oko termina zbog međunarodnog susreta željezničarskih društava na Pohorju. Na kraju je sudjelovanje našeg društva otkazano, tako da je u zadnji čas ponovo u plan uvrštena prije otkazana Velika planina. Na starom mjestu kod Vjesnika pojavilo se 11 zainteresiranih planinara, rasporedili smo se u 3 automobila i uputili prema Kamniku. Na Veliku planinu vozi iz Kamniške Bistrice velika gondolska žičara, ali opredijelio sam se za planinarskiju varijantu – automobilima do Volovljeka na jugoistoku, još malo do Rakovih Ravni i zatom pješke gore na brdo. Velika planina je prekrasna travnata visoravan sa slikovitom lokalnom arhitekturom – drvenim tipskim pastirskim kućicama (u novije vrijeme vikendicama) pokrivenih drvenom šindrom. Skrećem pažnju da na slovenskom jeziku planina ne znači isto što i na hrvatskom. To je naime riječ koja znači mjesto na kojem patiri imaju bazu i gdje se pase stoka. I zaista sve je vrvjlo šarenim smeđe-bijelim kravama. Na visoravni je bio strašan promet – prava opsada turista i izletnika, što je razumljivo zbog sunčanog vremena bez oblačka. Pogledali smo sva tri planinarska doma, koji se nalaze međusobno vrlo blizu na jugoistočnom kraju visoravni, odšetali se na njezin vrh, Gradišče, 1666m i tamo se naravno masovno slikali. Pod vrhom smo posjetili prekrasnu drvenu kapelicu sv. Marije Snežne i otišli na ručak na Domžalski dom. Na klupi u hladu smo izvadili sve što je bilo u ruksacima i zatrpali klupu. Falile su samo palačinke. Nakon toga smo odšetali dolje do motorizacije i otišli već tradicionalno na piće i nagradnu pizzu u Mengeš u pizzeriju “Buon piatto”. Izlet je bio vrlo lijep i s obzirom da su sudionici uglavnom bili novi članovi koji su taman završili planinarsku školu, suguran sam da će se dugo pamtiti.

Tomislav Zoričić – Tom