Pripreme ekspedicionista u Dolomitima
Tradicionalni slobodni dani krajem lipnja opet su bili na meti ekipe da budu iskorišteni kao najjača priprema za ljetnu ekspediciju. Obzirom na ciljeve predviđene za Peru, opet je namjera bila otići pod masiv Mont Blanca kao i prošle godine (Col du Geant LINK) i na nadmorskoj visini oko 4000m savladavati uspone u snijegu i ledu, ali i u granitnoj suhoj stijeni. Nažalost unatoč svim naporima ovu ideju vremenska prognoza nije podržala, opasni uvjeti snježnih ciklona sa zatopljenjima preko 15C. Manja grupica (Mirela Rakocija, Nataša Petrin, Rene Lisac i Tin Cvitković) se tako uputila do bližih i sunčanijih Dolomita, gdje su proveli 5 intenzivnih penjačkih dana uglavnom u relativno zahtjevnim klasičnim smjerovima.
Smješteni u nekom šumarku između Passo Sella i Passo Pordoi, usponi su počeli u hladnim i vlažnim uvjetima nakon jake ciklone, u potrazi za južnim stijenama, no sunce je u zadnjim danima toliko ojačalo da nas je potjeralo da tražimo uspone koliko je moguće u sjeni. Uglavnom smo birali smjerove tako da dvije naveze penju jedna uz drugu, Nataša i Rene nešto teže ocjene, Tin i Mirela malo lakše. U želji da što bolje upoznamo područje svaki dan smo birali različite stijene između ta dva prijevoja: Saas Pordoi, Piz Ciavazes i tornjevi Selle.
Za prvi dan, nedjelju 23.lipnja, smo odabrali nama već poznato područje Saas Pordoi i 300 metarske smjerove Piaz Arete (VI) i Mariakante (IV). Oblaci, hladni prsti, kabine žičare koje svako malo prođu iznad glave, izvrsna stijena i susreti naveza na policama. Silazak neki žičarom a drugi pješice po snijegu i siparu.
Drugi dan, ponedjeljak 24. lipnja, okrećemo se prema tornjevima Sella i u prvom tornju penjemo po dva 150metarska smjera, opet naveza do naveze. Rene i Nataša penju Delenda Carthago (6b) gdje uživaju u prekrasnim šesticama vertikalnih ploča i Via Ji Tl Uet (VI+) s nevjerovatno eksponiranim bridovima stropova. Tin i Mirela uživaju u susjednim Trenker Crack (V+) i Via Steger (IV+).
Treći dan se razdvajamo, Rene i Nataša odlaze u treći Sella toranj i 350m visok smjer Vinatzer (V+). Nevjerovatno direktna linija obiluje estetskim previsima (čak 8 komada), lijepim pukotinama i kaminima. U međuvremenu druga naveza penje Via Dei Pilastrini u prvom tornju Selle, prije toga tražeći penjačice koje je Tin dan ranije nakon apseila ostavio pod stijenom.
Zadnji dan se konačno odvažujemo u impresivnu 350m visoku stijenu Piz Ciavazes. Pod žestokim alpskim suncem bez oblačka Tin i Mirela brzo savladavaju prekrasni smjer Little Micheluzzi (V-) , dok se Nataša i Rene nešto duže provlače impresivnim krajnje desnim i vertikalnim bridom – Via Abram (VII).
Tekst꞉ Rene Lisac
