Izvještaj – Planinar i 7 kotlića – 21.05.2016. – Oštrc

Prema zamisli Iveka Kobešćaka na Oštrcu se planirao napraviti Planinarski kotlić. Ideja je brzo naišla na interes i započele su prve pripreme. Želja je bila da sudjeluju sve sekcije društva i sve su i pozvane, a odazvale su se sdi, visokogorci sa  po dvije ekipe, i ekipa novih školaraca (koji su se odmah rado uključili u aktivnosti društva) u natjecateljskom dijelu, a van konkurencije domar  sa svojim kotlićem i Joža Povrženić koji je pripremio fiš.  Na samom početku htjeli smo Kotlić pokrenuti  unutar društva, a da ga slijedećih godina proširimo s ekipama drugih društava. Međutim,  pokazalo se da je ovaj vid druženja upravo ono što našem društvu treba i nedostaje, pa se odlučilo da  natjecanje iz pripreme Kotlića sačuvamo u okvirima društva, za što imamo i brojnost i želju. Pokazalo se također da  nesporazumom nismo obuhvatili Gojzeke, a s njihove strane je postojala želja, pa ćemo to svakako popraviti ubuduće. Organizaciji se pristupalo sa izradom diploma za sudionike, koje je izradio i osmislio Alan Čaplar.  Organizator je prikupio po 15 kuna od zainteresiranih članova, a od tih sredstava se kupilo meso, luk i kruh, zdjelice i žlice te su plaćene diplome. Bile su 74 uplate. Dogovoreno je da ostale sastojke svaka ekipa namiri sama. Kao nagradu i priznanja ekipama UO je odobrio da se podijeli 5 majica. Moram reći da se u ovoj fazi pokretanja Kotlićijade glavni trud ulagao u samu organizaciju ekipa i nabavu namirnica, a detalje smo namjeravali urediti za naredne godine. Interes je bio velik, organiziran je i prijevoz  mini autobusom za 24 osobe, još su mnogi najavili svoj dolazak osobnim prijevozom, pa je to stvoriloodređeni pritisak da se ipak i za ovu, prvu godinu stvari malo bolje organiziraju, osobito u dijelu pravila i sistema ocjenjivanja. Žiri od tri člana se  već prije odredio, a to su bili Božena Kralj Vrsalović, Damir Bajs i Slavko Patačko. Proučila sam kako se inače ocjenjuju takva natjecanja i za nas sam  odabrala najjednostavniji način ocjenjivanja. Pronašla sam pravila, prilagodila našim prilikama, isprintala i pročitala natjecateljima. Pripremljene su dvije kuverte po ekipi sa šifriranim oznakama koju su ekipe odabrale nasumično. Jednu je zatvorenu kuvertu ekipa zadržala do samog kraja, a drugu je dala uz uzorak gulaša. U dogovoreno  vrijeme žiri je napustio mjesto natjecanja, a ekipe su na pripremljeni stol donijele svoje – iste zdjelice i kuvertu koja se sad otvorila. Žiri je dobio pripremljene mape sa 5  šifra ekipa i poljima za unos ocjene, od 1-5 i upute o sistemu ocjenjivanja. U slučaju istih ocjena žiri je u drugom krugu trebao utvrditi poredak. Ukupne ocjene su prepisane u mapu „Službenu rezultati“, a bila je identična onim mapama žirija, samo u drugoj boji. Nakon što je žiri dobio uzorke – svaki član je na mapi sa svojim imenom dobio na salveti žlicu i kemijsku olovku,   gulaši su išli na prodaju. Svatko od onih 74 koji su uplatili kotizaciju dobili su zdjelicu i žlicu i mogli su po svoju porciju. Iako nam je želja bila da s plaćenom kotizacijom svatko može dobiti  repete, ove,  1. godine pokazalo o se da je gulaša bilo premalo. No, dobrog raspoloženja nije manjkalo. E, sad dolazi proglašenje pobjednika.  Najprije su podijeljene 2 diplome za sudjelovanje – domaru i Joži  Povrženiću. Nakon toga išle su diploma,  buket lovora i majica za 4 i 5 mjesto a za mjesta od 3-2-1 jedina je razlika što je lovor bio ukrašen brončanom srebrnom i zlatnom mašnom. Kako je rekla jedna sudionica: Svi jednaki, a opet nisu.  Raspoloženje za 100! Našao se tamo i planinar s gitarom pa je bilo i pjesme i plesa. Svakako treba reći da su naše planinarke ispekle gomilu kolača, a najveći je doprinos dala kao i obično Marina Šoštarić sa 180 prefinih linzera.

Odlukom žirija 2016. pobjedu je odnijela ekipa braće Held. Na drugom mjestu su bili ekipa visokogoraca sa Nevenom Martinisom i Tihomirom Cvetnićem, a treća je  bila ekipa oko Mladena i Ester  Stanković.  Diplome je na licu mjesta svojim čuvenim krasopisom, ali uz otežavajuće smetnje prekobrojnih gemišta, ispisao Joža Povrženić.

Što smo ustanovili, i o čemu trebamo razmisliti nakon 1. kotlića:

• Kruh nećemo kupovati, teško je procijeniti količinu (ostala cijela tacna narezanog), radije uložimo u više mesa, kruh neko si svatko donese
• Žiri isti ili promjenjiv?
• Svakako pozvati Gojzeke
• Pravila dati ekipama prije početka natjecanja i definirati vremena kuhanja, davanja na ocjenjivanje, podijele gulaša planinarima
• Prvom kotliću je spontano ime dao Mladen Stanković duhovito ga nazvavši „Planinar i 7 kotlića“, pa ćemo to ime zadržati i dalje kao uspomenu na 1. organizirano natjecanje, bez obzira na broj ekipa
• Izrada medalji za prva tri mjesta?

Sastavila: Mira Kukec