Sedmi izlet OPŠ: Južni Velebit
JUŽNI VELEBIT (30.04.2016.)
Naš predzadnji izlet u sklopu opće planinarske škole bio je na južni Velebit. Prije izleta mogli smo čut da će to bit naš najzahtjevniji izlet, Irena nam je u najavnom mailu dodala kratki opis Crnopca koji sve kaže: “To je iznimno krševit teren pun dubokih ponikava i strmih litica, pravi labirint ponora i bijelih vapnenačkih kukova. Glavni hrbat pretežno je travnat, a pruža se smjerom sjeverozapad–jugoistok, dok su u njegovu podnožju kukovi s obilježjima ljutoga krša.”. I bome ljuti krš je i bio! Nekima je to odgovaralo i čulo se kasnije da im je to bio najbolji izlet ikad, ali nekima je to ipak bila prevelika doza krša za jedan dan. Ipak, ono što je najvažnije je da smo svi na kraju uspješno prošli planiranu turu.
Kao i obično, pospani smo se uputili od Lisinskog u 6:00h i krenuli starom cestom prema Gračacu. Usput smo stali kod Macole popit brzinsku kavu i pojest štrudel od višnja. Pred nama je bio divan sunčan dan. Autobus nas je ostavio na prijevoju ceste Gračac-Obrovac odakle smo se makadamskim putem uputili prema prvom odredištu – planinarskom skloništu Crnopac (1140m) koje je poznato i kao Tatekova koliba prema svom graditelju, zadarskom planinaru Slavku Tomerlinu Tateku. Tu nas je već dočekao prvi prekrasan vidikovac, posebno na stazu Malog Princa koju je dio iskusnih planinara iz našeg društva taj dan također savladao. Mi smo se ovaj put samo divili pogledu, brzinski uslikali grupnu sliku i nastavili dalje prema Velikom Batu (1381m).
Što smo mu bliže bili to je krš postajao suroviji, ali i vidici bogatiji. S Velikog Bata pruža se divan pogled prema Gračacu i akumulacijskom jezeru Štikada – idealna lokacija za marendu i kratki predah. Od tu nadalje slijedi samo i isključivo krš, krećemo se na sve četiri s puno penjanja i puno odpenjavanja i puno uzdaha nad ponikavama i liticama koje ipak uspijevamo savladati.
S obzirom na visoko sunce i na veličinu naše grupe, činilo se kao da tome nema kraja, ali polako i sigurno napredujemo preko grebena Malog Crnopca slijedeći markacije koje nas vode prema krajnjem cilju našeg izleta – Velikom Crnopcu (1403m). Tako stižemo do križanja na kojem se desno kreće prema Prezidu, što će biti naša staza za povratak, a lijevo se penje prema samom vrhu. Dio grupe odlučuje ostati tu i pričekati dok se ostali vrate s vrha. Čim smo se uspeli do vršnog grebena vidjeli smo da se oko nas sa svih strana pružaju nevjerojatni vidici i da se stvarno radi o jednom od najljepših vidikovaca na Velebitu i u Hrvatskoj uopće. Divna nagrada za puno truda.
Nakon malo odmora bilo je vrijeme za povratak, većini je već lagano bilo dosta tog kamenjara pa je put natrag preko Prezida uglavnom bio obilježen pitanjem – kad će više ta cesta? Dan je već lagano odmicao kraju, tako da smo cestu konačno ugledali oko 19h i vjerojatno joj se nikad nismo više veselili. Završio je tako još jedan divan izlet, a ovaj put više nego do sad možemo svi biti ponosni jer smo ga uspješno odradili.
Marija Gašpar
