1. izlet OPŠ – Samoborsko gorje, Japetić 18.03.2017.

Autobus je te subote iz Zagreba krenuo u 8 sati ujutro, imao sam osjećaj da je radni dan, doduše malo čudan, bez gužvi u prometu. I ekipa je u busu bila nova, par solo igrača, neke ekipice, parovi… Nitko poznat od prije, osim Mladena. Bit će zanimljivo…

Sat vremena kasnije, bili smo ispred Šoićeve kuće, na podjeli “zamki” i ostalim formalnostima. Uprtili smo ruksake na leđa, i došli do križanja. Mladen je objavio da nećemo uobičajenim putem kroz selo – pa nismo cestari, nego planinari – činilo se logično.

Priroda je bila prekrasna, vrijeme idealno – ni hladno, ni vruće. Ipak smo trebali predah nakon kratkog uspona. Prvi smo iskoristili za demonstraciju služenja štapovima, a drugi za učenje, uvježbavanje, ili hvaljenje kako znamo složiti pletenicu…

Provlačeći se ispod i iznad prepreka, pored proljetnog bilja, ostataka snijega, dokopali smo se makadama, i ubrzo vrha Japetić. Dok smo vježbali čvorove, digla se izmaglica, pa smo sa piramide imali koliki-toliki pogled. A naš vodič Višnja i priliku za “milenijsku fotografiju”. 🙂

Ubrzo smo bili u domu, tj. ili ispred njega, ili u redu za klopu. Neki su se od nas očito toliko najeli, da su morali prečicom do busa, a ostatak nas se zaputio za Mladenom, kud on – tud i mi. Preko Stražnika, u koloni preko hrpta, sa kojeg smo mogli u daljini vidjeti Japetić, popeli smo se i na stari grad Lipovac. Ma tko će sad odustati na kraju…

I zaista, kraj našeg izleta je došao ubrzo, jer se pri spuštanju u jednom trenutku ukazala Šoićeva kuća, bus i poznata ekipa. 8 sati od početka, koji su proletjeli u naporu i uživanju, bili smo na povratku u civilizaciju. Super ekipa, dobro vrijeme, puno prirode – jedva čekam ponoviti to za tjedan dana!