Prvi izlet OPŠ – Japetić
Veli se da između dvije sreće valja čekati. U ovom slučaju sreća je sunce. Mrski su mi zima, hladnoća, kiša, snijeg, kratki dani. U zimi za mene sve stane. Odbrojavala sam dane do službenog početka proljeća, koje je kao početak života. 21. ožujak – kakav moćan datum! No još nečega. Ove godine sam se počastila Općom planinarskom školom. I ranije sam planinarila, ali sam odlučila poboljšati znanje o planinarstvu. Konačno je stigao prvi zajednički izlet na Japetić. Glad za povratkom prirodi, planinom i druženjem je na vrhuncu. Naš vodič Mladen primijetio je uzbuđenje i ozarena lica novih učenika. Ove godine Školu je upisalo 50 đaka željnih novih iskustava. U autobusu koji nas je dočekao iza dvorane Lisinski u 8 sati okupilo nas se 48. Većina polaznika ima iskustvo u planinarenju, a nekoliko ih je već pohodilo Japetić.
Nakon pozdravnog govora, voditelji su nam podijelili zamke koja će postati neizostavna oprema naših ruksaka. Na putu prema Samoboru, vodič Mladen nam je pokazao najviše vrhove Samoborskog gorja: Plešivicu (779 m), Japetić (879 m) i Oštrc (752 m). Nakon prolaska hotela Samoborski slapovi, istom cestom smo prošli kroz mjesto Smerovišće te stigli do Šoićeve kuće s desne strane ceste. Planinarski dom Šoićeva kuća smješten je kao prva kuća u Malom Lipovcu uz potok Lipovečku Gradnu, a ispod obronka na kojem strši gradina Lipovec. Mladen nam je objasnio neka osnovna pravila u planinarstvu. Namjestili smo svoje štapove i krenuli. Planinarska staza odmah je krenula uzbrdo pa mi nakon poduže zimske stanke i nije bilo lako. Srećom, često smo stajali i čekali jedni druge. Mladen nam je objasnio kako koristiti planinarske štapove koji su velika pomoć u rasterećenju koljena i zglobova. Krenuli smo dalje šumskim putom preko livade Leskovice, oštro uzbrdo do visoravni. Odavde smo dalje prošli usku i dugačku livadu i stigli do prekrasne crnogorične šume. U ostacima snijega je posebno uživao razigrani mješanac Obi kojeg je jedna školarka povela sa sobom. Stigli smo do odvojka za vrh Japetića i naposljetku do piramide za razgledavanje koja je sa Sljemena preseljena 1960. godine i na čiju je konstrukciju pričvršćen žig. Ondje smo se odmorili, fotografirali i uživali u lijepim vidicima. Ponovili smo kako se od zamke plete pletenica i naučili najosnovniji planinarski čvor osmicu (duplu i osmicu uplitanjem) koji služi za izradu nepomične omče. Znanje vezivanja čvorova u planinarstvu je vrlo važno jer, među ostalim, nerijetko služi u imobilizaciji i spašavanju života. Uputili smo se dalje i stigli do planinarskog doma Žitnica (815 m). Hrana je bila ukusna i zasluženo smo odmorili noge.
Pri povratku smo se podijelili u dvije grupe. Prva grupa je k Šoićevoj kući krenula stazom preko Malog Lipovca, a druga nešto zahtjevnijom stazom preko Starog grada Lipovca (582 m). Mi koji smo odabrali kraći put lijepo smo se podružili i bolje upoznali čekajući ostale u Šoićevoj kući. Saznala sam da su kolegicama glavni motivi za upisivanjem ove Škole želja za češćim boravkom u prirodi, usvajanje novih znanja i upoznavanje novih ljudi. I naša vodičica Irena je potvrdila kako je interes za upisivanjem škole sve veći. Izgleda da je zasićenost tehnologijom i sjedilačkim načinom života u mladih ljudi sve veća. Nikada ništa neće nadvladati prirodu, njenu ljepotu, moć i njen zov. Preostaje još samo zaključiti da su vodiči svojom stručnošću, iskustvom, druželjubivošću i ljubaznošću učinili ovaj naš prvi izlet ugodnijim i ljepšim. Hvala vam!
Školarka: Vanja Lovinčić
